U nizu mitova o osobama s invaliditetom \u010desto se pominje onaj da su osobe s odre\u0111enim vrstama invaliditeta nadarene za neku vrstu umjetnosti, uglavnom slikarstvo ili muziku. Za knji\u017eevnost, pak, stvari stoje malo druga\u010dije, ili jo\u0161 nikom nije palo na pamet da invalidnost kao li\u010dno svojstvo pove\u017ee sa nekim \u010dudesnim knji\u017eevnim talentom. Naravno, osobe s invaliditetom pi\u0161u, postaju pisci i pjesnici, i redovno kad ih zapljusnu herojskim modelom dobiju i takvu \u201epohvalu\u201c. Ono ne\u0161to o nadomje\u0161tanju izvjesne \u201efalinke\u201c talentom.
\nDa li, ipak, invalidnost uti\u010de na pisanje? Naravno, kao \u0161to uti\u010de bilo koja na\u0161a druga osobina. Iluzorno je o\u010dekivati da nas ne oblikuju porodi\u010dno okru\u017eenje, prijatelji, obrazovanje, sredina u kojoj \u017eivimo, rod sa kojim se identifikujemo, jezici koje govorimo, knjige koje \u010ditamo… Onda je logi\u010dno da i na\u0161a li\u010dna iskustva invalidnosti usmjeravaju na\u0161u percepciju stvarnosti. Ne, invaliditet ne ra\u0111a knji\u017eevni talenat, ali se mo\u017ee desiti da osoba s invaliditetom usmjeri svoj, ve\u0107 postoje\u0107i talenat, u kreaciju kojom poku\u0161ava oblikovati svijet. Svijest. I savjest.
\nKnji\u017eevna djela, sa druge strane, o invaliditetu u onom aktivisti\u010dkom smislu, u kakvom ga mi, kao aktivisti i aktivistkinje s invaliditetom do\u017eivljavamo, rijetko kad govore. I u tom magi\u010dnom svijetu u kome tra\u017eimo istine ve\u0107e od ovih svakida\u0161njih, osobe s invaliditetom ostaju pasivni predmeti – brige, straha, distance, sa\u017ealjenja, ponekad ljubavi. I tamo je invaliditet motiv patnje, \u017ealjenja, raspada svijeta koji poznajemo onda kad se pojavi. Upravo u tom momentu kre\u0107u poznate note – ima neka tajna veza kojom se ve\u017eemo kad biramo put.
\nKad \u017eena s invaliditetom odabere put pjesnikinje, bira put kojim \u0107e, veoma \u010desto, poku\u0161avati da mijenja ustaljene obrasce. U pjesmama o kojima govori \u201eo \u201eposebnoj potrebi\u201c da bude vi\u0111ena isto\u201c, o sa\u0161aptavanjima na sceni kojom je gazilo na stotine drugih nogu, o Fridinoj sjeni koja prati i kada nje nema, ali ima plamena, vatre i onog pre\u0107utanog, istinskog, iskonskog, \u017eenskog, klesanog u kr\u0161u u kome odrastaju \u017eene od kamena. \u017dene s iskustvom invaliditeta. \u017dene s iskustvom borbe – da oblikuju svjetove koji ih nijesu do\u010dekali spremni. Ima neka tajna veza – ne onoga sa \u010dime se ra\u0111amo ili postajemo, ve\u0107 veza onoga \u0161to \u017eelimo da stvorimo. Za sebe i druge. Neke nove istine – knji\u017eevne i ljudske.<\/p>\n
An\u0111ela Radovanovi\u0107<\/strong><\/em> U nizu mitova o osobama s invaliditetom \u010desto se pominje onaj da su osobe s odre\u0111enim vrstama invaliditeta nadarene za neku vrstu umjetnosti, uglavnom slikarstvo…<\/p>\n
\nPjesnikinja i aktivistkinja za prava OSI<\/strong><\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"