Ideja da posljedice kriznih situacija, poput pandemija, mogu imati mnogo ve\u0107i uticaj na mentalno nego na fizi\u010dko zdravlje, nije sasvim nova. Koronavirus je, za relativno kratko vrijeme, izmjestio \u010ditavu svjetsku populaciju i na\u0161e cjelokupno funkcionisanje. Na pojavu virusa smo reagovali tipi\u010dnim odgovorom za vanredne krizne situacije. Na posljedice, po mentalno zdravlje, se ukazivalo ve\u0107 u prvim mjesecima nakon izbijanja virusa i progla\u0161enja pandemije, ali \u0161ta kada sve ovo bude pro\u0161lost? Da li smo se habituirali na promjene uslovljene pojavom virusa i prihvatili da ve\u0107 sada, na pragu 2023. godine \u017eivimo novu normalnost?
\nNa sva ova pitanja nije lako odgovoriti i ne postoji jedinstveno obja\u0161njenje. Kako \u0107e svako od nas reagovati na kriznu situaciju zavisi od niza \u010dinioca koji se razlikuju od osobe do osobe. Iako u psihologiji ka\u017eemo da stres predstavlja normalnu reakciju na nenormalne uslove, ipak na\u0161e reakcije \u0107e se razlikovati. Pro\u0161lo iskustvo, pol, starost, materijalno stanje, nezaposlenost, status mentalnog zdravlja, sve su to \u010dionici koji odre\u0111uju kako \u0107e svako od nas reagovati na krizu. Pojava koronovirusa predstavlja iznenadnu kriznu situaciju, za koju nismo mogli biti unaprijed pripremljeni. Ta nespremnost, kao faktor iznena\u0111enja, doprinosi ve\u0107em do\u017eivljavanju strijepnje i straha. Tokom pandemija, tipi\u010dno je da u populaciji prevladava anksioznost, depresivnost, somatske tegobe, osje\u0107anje beznade\u017enosti, gubitak samopo\u0161tovanja, pa \u010dak i pove\u0107ana agresivnost i pad efikasnosti u mnogim socijalnim ulogama. U toku trajanja epidemije SARS-a i nakon nje porast suicida se pove\u0107ao za \u010dak 30% me\u0111u starijom populacijom, \u0161to nam ukazuje na potrebu za preventivnim djelovanjem tokom i nakon koronavirusa. Mjere za\u0161tite od virusa, kojima smo bili izlo\u017eeni, kao \u0161to su fizi\u010dka i socijalna izolacija, uticali su na smanjenje interpersonalne interakcije, udaljili smo se jedni od drugih, posjete su postajale rje\u0111e i interesovanje za dru\u0161tveni \u017eivot je opalo. Ovo nam ukazuje na bitnost o\u010duvanja mentalnog zdravlja i da posljedice ovakvih, radikalnih mjera, mogu uticati na razvijanje simptoma postatraumatskog stresa, depresije i nesanice.
\nZastra\u0161eni perspektivom neprolaznosti situacije, pitamo se kada \u0107e sve ponovo postati normalno i da li je normalan \u017eivot posle koronavirusa mogu\u0107. Dok postavljamo sebi takva pitanja, mi ve\u0107 \u017eivimo jednu novu normalnost, u neznanju da smo u mjesecima iza nas nesvjesno prihvatili izmijenjene uslove kao normalne. Sve manje pru\u017eamo otpor, a neki od nas postaju sve kreativniji u prevladavanju krizne situacije. Iako smo djelimi\u010dno prihvatili stvari onakve kakve jesu i \u010dini nam se da je u ve\u0107oj mjeri sve u redu, posljedice koronavirusa \u0107e se osje\u0107ati u godinama koji slijede.
\nPromjene na kognitivnom, emotivnom, pona\u0161ajnom planu su o\u010dekivane. Neki od nas \u0107e budu\u0107e doga\u0111aje \u010de\u0161\u0107e do\u017eivljavati kao prijete\u0107e, pou\u010deni prethodnim iskustvom, dok \u0107e drugi razviti interpersonalne probleme ili u krajnjem traumatska i stresna iskustva. Psiholozi \u0161irom svijeta upozoravaju na to da \u0107e 10-15 % svjetske populacije biti izolo\u017eeno dugotrajnoj anksioznosti.
\nMe\u0111utim, svako od nas ima potencijal da koristi odre\u0111ene resusrse u procesu prevladavanja krize koronavirusa i ti specifi\u010dni na\u010dini su individualni. Neko \u0107e koristiti kognitivne strategije prevladavanja, kao \u0161to su prikupljanje informacija i rje\u0161avanje problema, dok \u0107e drugi koristiti emocionalne na\u010dine prevazila\u017eenja, na primjer smijeh ili plakanje, ili \u010dak simboli\u010dke: crtanje, \u010ditanje i pisanje. Ovih strategija je mnogo, zato je va\u017eno otkriti svoje na\u010dine za prevazila\u017eenje krize i iskoristiti ih na \u0161to produktivniji i konstruktivniji na\u010din.
\nIako je neminovno da posle korone ni\u0161ta ne\u0107e biti isto, imajmo na umu da i ne mora biti isto kao prije. Sasvim je u redu da ne\u0161to ili sve bude druga\u010dije. Krizna situacija uvijek predstavlja mogu\u0107nost za stvaranje ne\u010deg boljeg, pomaka u zrelost i stvaranja novih \u017eivotnih snaga i vje\u0161tina. Hajde da stvaramo ne\u0161to novo, da iz ovog iskustva nau\u010dimo vi\u0161e o sebi i drugima, i da brinemo vi\u0161e o svom mentalnom zdravlju.<\/p>\n
Ova aktivnost je realizovana u okviru projekta \u201cJa\u010danje otpornosti starijih osoba i osoba sa invaliditetom tokom COVID-19 i budu\u0107ih kriza\u201d, koji je podr\u017ean od strane Evropske Komisije, Austrijske agencije za razvoj i Austrijskog Crvenog krsta, a partneri na projektu su Crveni Krst Crne Gore i Savez slijepih Crne Gore.<\/p>\n
Pi\u0161e: Dragana \u0110oki\u0107, psiholog<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Ideja da posljedice kriznih situacija, poput pandemija, mogu imati mnogo ve\u0107i uticaj na mentalno nego na fizi\u010dko zdravlje, nije sasvim nova. Koronavirus je, za relativno…<\/p>\n