Da je komunikacija va\u017ena i da joj treba posvetiti posebnu pa\u017enju, nije za nas nova informacija. Od kada je svijeta i vijeka, \u010dovjek je komunicirao i radio na unapre\u0111enju komunikacije. Antoan de Sent Egziperi je komunikaciju do\u017eivljavao kao oli\u010denje luksuza, napisav\u0161i da je ,,jedini pravi luksuz zapravo luksuz ljudske komunikacije\u201c. Komunikacija je, tako\u0111e, jedna od tri glavne sfere \u017eivota ljudskog dru\u0161tva, uz radnu aktivnost i znanje. Nakon toga, to postaje neophodan i su\u0161tinski aspekt svake vrste ljudske aktivnosti, jer smo stvoreni da komuniciramo. Zauzima i zna\u010dajno mjesto u \u017eivotu ljudi i zadovoljava njihove sve slo\u017eenije razvojne, emocionalne i druge potrebe. Ve\u0107 u prenatalnom periodu beba po\u010dinje da komunicira, a to se zavr\u0161ava smr\u0107u jedinke. Va\u017eno nam je da znamo da nam komunikacija poma\u017ee da se socijalizujemo, da budemo u interakciji s drugim ljudima, da u\u010dimo, da saznajemo o sebi i svijetu oko sebe, da rastemo i da se mijenjamo.
\nKako u\u010dimo da komuniciramo? Tako \u0161to ostvarujemo interakciju sa drugima iz okru\u017eenja, te je to i sasvim prirodna potreba, za tra\u017eenjem dru\u0161tva i razmjenom. Vje\u0161to komuniciranje temelj je svih socijalnih vje\u0161tina. Da bismo iskomunicirali u vezi sa svojim emocijama, prepoznali tu\u0111e emocije, saosje\u0107ali se s drugima, radili na socijalnim vje\u0161tinama, moramo znati da komuniciramo sa svijetom oko sebe. S druge strane, nedostatak komunikacije je u vezi s nedostatkom interakcije, a to mo\u017ee voditi u druge psiholo\u0161ke pote\u0161ko\u0107e, kao \u0161to su depresija, anksioznost (posebno socijalna anksioznost), fobije, strahovi, izolacija i dr. Poznato nam je najjednostavnija podjela komunikacije na verbalnu i neverbalnu. Verbalna komunikacija podrazumijeva govor i pisanje dok neverbalna komunikacija podrazumijeva izraz lica, ton glasa, pogled, dodir, polo\u017eaj i pokrete tijela i sl.
\nKomunicirati mo\u017eemo na razne na\u010dine.<\/p>\n
Zna\u010daj komunikacije za osobe s invaliditetom (OSI)<\/strong><\/p>\n Zna\u010daj komunikacije za OSI je isti kao i za sve druge osobe, s posebnim akcentom na kombinovanje razli\u010ditih modela komunikacije. Na\u010din komunikacije mo\u017eemo prilago\u0111avati u zavisnosti od vrste invaliditeta, ali i preferencija neke osobe. Neko \u0107e bolje iskomunicirati verbalnim, neko neverbalnim putem. Osobe o\u0161te\u0107enog vida \u0107e mo\u017eda koristiti Brajevo pismo, osobe o\u0161te\u0107enog sluha znakovni jezik, neke OSI \u0107e komunicirati pisanjem, neke lako razumljivim jezikom, neko \u0107e koristiti asistivnu tehnologiju, ali \u010dinjenica je da svi u svakom trenutku komuniciramo, \u0161aljemo i primamo poruke. Ne postoji izgovor ili prepreka u komuniciranju s OSI. Za OSI je veoma va\u017eno da komuniciraju sa svijetom oko sebe. Iako same OSI \u010desto treba osna\u017eiti da komuniciraju, ipak stigmatizacija i segregacija ne doprinose razvoju komunikacionih vje\u0161tina. Kada porodica ili neko drugo okru\u017eenje izoluju osobu s invaliditetom, nisu joj samo uskratili pravo da komunicira radi komunikacije, nego i da se socijalizuje s drugim bi\u0107ima. Da prima informacije o svijetu oko sebe, da usvaja obrasce pona\u0161anja i da se adaptira na okolnosti. S druge strane, okru\u017eenje \u010desto odbija da komunicira s OSI, iz straha da \u0107e njihov pristup biti pogre\u0161an i iz jedne kolektivne nau\u010dene bespomo\u0107nosti i pasivnosti, \u0161to se dodatno negativno odra\u017eava na mogu\u0107nost da se OSI socijalizuje i adaptira na dru\u0161tvena privala i uslove. Tako je, komunikacija ima va\u017enu adaptabilnu ulogu u \u017eivotu jedne OSI. \u0160to vi\u0161e komuniciramo, lak\u0161e \u0107emo upoznati sve razli\u010ditosti ovog svijeta, ali lak\u0161e i prihvatiti sebe u to svijetu. Da bi izgradili identitet, otkrili svoje potencije i ostvarili ih, komunikacija i socijalizacija nam mogu olak\u0161ati da ispunimo ove razvojne zadatke. Za OSI je va\u017eno da od ranog djetinjstva u\u010di razli\u010dite mogu\u0107nosti komunikacije, ne zato da bi se prilago\u0111avala stilovima komunikacije drugih, ve\u0107 da bi iskoristila te vje\u0161tine da na najbolji mogu\u0107i na\u010din zadovolji sve svoje potrebe u budu\u0107nosti, da bude produktivna u zajednici i ono najva\u017enije: da doprinese svom osamostaljivanju. Savez slijepih Crne Gore i Crveni krst Crne Gore partneri su u realizaciji projekta \u201cJa\u010danje otpornosti starijih osoba i osoba sa invaliditetom tokom COVID-19 i budu\u0107ih kriza\u201d, koji je podr\u017ean od strane Evropske Komisije, Austrijske agencije za razvoj i Austrijskog Crvenog krsta, a op\u0161ti cilj je da doprinese ja\u010danju otpornosti starijih i osoba sa invaliditetom na Zapadnom Balkanu tokom Covid-19 virusa i budu\u0107ih kriza, a realizuje se i u Albaniji, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Sjevernoj Makedoniji i Kosovu.<\/strong><\/p>\n Autorka: Dragana \u0110oki\u0107, psiholo\u0161kinja<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Da je komunikacija va\u017ena i da joj treba posvetiti posebnu pa\u017enju, nije za nas nova informacija. Od kada je svijeta i vijeka, \u010dovjek je komunicirao…<\/p>\n
\nZaklju\u010dujemo da je komunikacija preduslov za socijalizaciju, ali i da je po\u017eeljno izlagati se razli\u010ditim \u017eivotnim situacijama koje zahtijevaju brzo reagovanje, vje\u0161to komuniciranje i snala\u017eenje, jer je to dobar poligon za vje\u017ebu komunikacionih i socijalnih vje\u0161tina. Potrebno je da povremeno iza\u0111emo iz na\u0161e sigurne zone i da se usudimo da probamo ne\u0161to novo, vjeruju\u0107i da je to u na\u0161em najboljem interesu. Komunicirajmo jedni s drugima, jer nas to \u010dini emocionalno pismenijim, socijalno snala\u017eljivijim i adaptibilnijim u svijetu u kojem je komunikacija sve.<\/p>\n