Ostvarivanje prava osoba s invaliditetom (OSI) je nezamislivo bez servisa podr\u0161ke ili usluga u zajednici, koje \u010dine preduslov i sastavni dio samostalnog \u017eivota.
\nRazvojem civilizacije, odnosno razvojem demokrati\u010dnosti dru\u0161tava mijenjao se i odnos dru\u0161tva prema osobama s invaliditetom, uklju\u010duju\u0107i svakako i prema osobama s o\u0161te\u0107enjem vida. Od polovine XX vijeka, kada su Ujedinjene nacije usvojile Univerzalnu Deklaraciju o ljudskim pravima 1 i od kada su se razne dru\u0161tvene grupe organizovale u borbi za svoja ljudska prava ra\u0111a se i pokret osoba s invaliditetom koji se decenijama bori da podigne nivo svijesti zajednice o osobama s invaliditetom. Tokom ovog vremena, pristup prema osobama s invaliditetom se kretao od medicinskog, funkcionalnog, milosrdnog, preko socijalnog do trenutno aktuelnog pristupa zasnovanog na ljudskim pravima.
\nMedicinski, funkcionalni i milosrdni pristup sa svojim odre\u0111enim varijacijama osobe s invaliditetom, a time i osobe s o\u0161te\u0107enjem vida smatraju osobama koje su nesposobne za samostalan \u017eivot, osobama o kojima je neophodno da se neko drugi brine i da ih njeguje, a \u0161to ih stavlja u poziciju pasivnih \u010dlanova dru\u0161tva i kona\u010dno invaliditet posmatra kao individualni problem same osobe s invaliditetom, koja ima uro\u0111ena ili ste\u010dena o\u0161te\u0107enja, zanemaruju\u0107i dru\u0161tveni aspekt i odgovornost dru\u0161tva.
\n\u017divotni ishodi osoba s invaliditetom u duhu ovih pristupa se svode na izlje\u010denje ili popravljanje funkcija organizma kroz rehabilitaciju jer se invalidnost poistovje\u0107uje sa bole\u0161\u0107u, a ako se osoba ne mo\u017ee izlije\u010diti ili dovesti u stanje potpune funkcionalnosti, onda se one institucionalizuju
\n1 Dostupno na linku: https:\/\/www.un.org\/en\/about-us\/universal-declaration-of-human-rights, ENG,
\nGeneralna Skup\u0161tina Ujedinjenih nacija, Pariz, 1948. kroz smje\u0161taj u specijalizovanim ustanovama ili u svojim ku\u0107ama me\u0111u \u010detiri zida. Ovakav odnos prema osobama s invaliditetom ih je doveo u stanje pasivnosti, preza\u0161ti\u0107enosti i velike zavisnosti od drugih osoba, a dru\u0161tvo nije smatralo za potrebnim da se ono unapre\u0111uje, jer nije problem vidjelo u sebi ve\u0107 u samim osobama s invaliditetom.
\nKao reakciju na takav odnos prema osobama s invaliditetom \u0161ezdesetih godina pro\u0161log vijeka, pokret osoba s invaliditetom po\u010dinje da zagovara socijalni pristup prema osobama s invaliditetom, kao i filozofiju samostalnog \u017eivota. Socijalni pristup osobama s invaliditetom problem vidi u dru\u0161tvu, tj. u razli\u010ditim barijerama s kojima se one svakodnevno suo\u010davaju. Te se barijere odnose na stavove (stereotipi, predrasude), okru\u017eenje (nepristupa\u010dnost javnih povr\u0161ina i objekata) i procedure (administrativne barijere, nepristupa\u010dnost informacija i komunikacija).
\nSocijalni pristup osobe s invaliditetom ne posmatra nesposobnim, ve\u0107 insistira na uklanjanju barijera kako bi one mogle iskazati sve svoje potencijale i time postati aktivni \u010dlanovi dru\u0161tva.
\nFilozofija samostalnog \u017eivota podrazumijeva samostalno dono\u0161enje odluka, ali i kontrolu nad realizacijom done\u0161ene odluke uklju\u010duju\u0107i izbor na\u010dina i vremena kada \u0107e se i kako realizovati, te preuzimanje odgovornosti za eventualne posledice, ali i mogu\u0107nost da se donese i pogre\u0161na odluka, a ne kao \u0161to bi se moglo na osnovu samog termina pomisliti, da se radi o te\u017enji da osobe s invaliditetom – ne\u0161to rade same, uklju\u010duju\u0107i i to da nu\u017eno same \u017eive. Potpuna samostalnost i nezavisnost od drugih ljudi je nemogu\u0107a, vodila bi ka izolaciji. Ovo podrazumijeva potrebu da dru\u0161tvo osobama s invaliditetom, pa time i osobama s o\u0161te\u0107enjem vida obezbijedi razli\u010dite servise podr\u0161ke kako bi mogle u svakodnevnom \u017eivotu primijeniti principe samostalnog \u017eivota.
\nZagovaranje socijalnog pristupa pitanju invaliditeta dovelo je do prvih pravnih dokumenata kako na nacionalnom tako i na me\u0111unarodnom nivou koji tretiraju invaliditet. Me\u0111utim, svi ti pravni dokumenti nijesu davali dovoljno garancije za ostvarivanje osnovnih ljudskih prava osoba s invaliditetom, jer su na me\u0111unarodnom nivou imali status deklaracija, \u0161to podrazumijeva da su vi\u0161e bili moralno – politi\u010dke preporuke, a ne pravno obavezuju\u0107i dokumenti, a na nacionalnim nivoima su i dalje iskazivali duh neprihvatljivih pristupa (medicinskog, funkcionalnog, milosrdnog). Iz tog razloga su osobe s invaliditetom po\u010detkom ovog vijeka krenule u zagovaranje i pisanje Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, kao pravno obavezuju\u0107eg dokumenta, koju je Generalna skup\u0161tina Ujedinjenih nacija usvojila u decembru 2006. godine.<\/p>\n
Tekst je kreiran u okviru projekta: “Jednako\u0161\u0107u do dostojanstvenog \u017eivota OSI u Crnoj Gori\u201c, koji sprovodi Savez slijepih Crne Gore u partnerstvu sa Udru\u017eenjem za podr\u0161ku osobama sa invaliditetom Bijelo Polje, a finansira Evropska unija kroz podr\u0161ku za civilno dru\u0161tvo (CSF) i Ministarstvo javne uprave, digitalnog dru\u0161tva i medija Crne Gore.<\/p>\n
S po\u0161tovanjem, Ostvarivanje prava osoba s invaliditetom (OSI) je nezamislivo bez servisa podr\u0161ke ili usluga u zajednici, koje \u010dine preduslov i sastavni dio samostalnog \u017eivota. Razvojem civilizacije,…<\/p>\n
\nSAVEZ SLIJEPIH CRNE GORE
\nUl. Njego\u0161eva br.6, 81000 Podgorica
\nTel: +382 (0)20 665 368, fax: +382 (0)20 665 377
\nE mail: savezslijepihcg@gmail.com<\/a>
\nhttp:\/\/www.ss-cg.org\/<\/a> , http:\/\/www.zaposliosi.me\/<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"