Trideseta s\u0458ednica (2004)<\/p>\n
Op\u0161ta preporuka br. 25: \u010dlan 4, stav 1, Konvencije, Posebne privremene mjere<\/strong><\/p>\n I. UVOD<\/strong><\/p>\n 1. Komitet za eliminaciju diskriminacije \u017eena odlu\u010dio je na svojoj dvadesetoj sjednici (1999.), u skladu sa \u010dlanom 21. Konvencije, da detaljno izradi op\u0161tu preporuku o \u010dlanu 4. stav 1. Konvencije o eliminaciji svih oblika diskriminacije \u017eena. Ova nova op\u0161ta preporuka trebalo bi da se nadove\u017ee, izme\u0111u ostalog, na ranije op\u0161te preporuke, uklju\u010dujuc\u0301i op\u0161tu preporuku br. 5 o posebnim privremenim mjerama (sedma sjednica, 1988), br. 8 o primjeni \u010dlana 8 Konvencije (sedma sjednica, 1988), br. 23 o u\u010de\u0161\u0107u \u017eena u politi\u010dkom i javnom \u017eivotu (\u0161esnaesta sjednica, 1997), kao i na izvje\u0161taje dr\u017eava potpisnica o primjeni Konvencije i na zaklju\u010dne komentare Komiteta na ove izvje\u0161taje.<\/p>\n 2. Komitet \u017eeli da, uz pomo\u0107 ovih op\u0161tih preporuka, pojasni prirodu i zna\u010daj \u010dlana 4, stava 1, a u namjeri da pomogne i omogu\u0107i njegovu punu primjenu od strane dr\u017eava potpisnica pri sprovo\u0111enju II. Istorijat: svrha i smisao Konvencije<\/strong><\/p>\n 3. Konvencija je dinami\u010dan instrument. Od usvajanja Konvencije 1979. godine, Komitet je, zajedno sa ostalim u\u010desnicima na nacionalnom i me\u0111unarodnom nivou, progresivnim tuma\u010denjem doprinio boljem razja\u0161njavanju i razumijevanju su\u0161tine \u010dlanova Konvencije, kao i specifi\u010dne prirode diskriminacije \u017eena i instrumenata za sprje\u010davanje takve diskriminacije.<\/p>\n 4. Obim i zna\u010denje \u010dlana 4, stav 1, trebalo bi shvatiti u kontekstu svrhe i smisla same Konvencije, a to je eliminisanje svih oblika diskriminacije \u017eena, u cilju postizanja de jure i de facto jednakosti \u017eena sa mu\u0161karcima u u\u017eivanju svojih ljudskih prava i osnovnih sloboda. 5. Konvencija nadilazi koncept diskriminacije koji se koristi u mnogim nacionalnim i me\u0111unarodnim pravnim standardima i normama. Iako takvi standardi i norme zabranjuju diskriminaciju na osnovu pola i \u0161tite podjednako i mu\u0161karca i \u017eenu od postupanja zasnovanog na proizvoljnom, nepravi\u010dnom i\/ili neopravdanom razlikovanju, 6. Zajedni\u010dko is\u010ditavanje \u010dlanova od 1 do 5 i \u010dlana 24, koji \u010dine op\u0161ti okvir tuma\u010denja za sve sadr\u017eajne \u010dlanove Konvencije, ukazuje na to da su tri obaveze klju\u010dne u naporima dr\u017eava potpisnica da elimini\u0161u diskriminaciju \u017eena. Ove obaveze moraju biti primijenjene na dopunski na\u010din i moraju i\u0107i izvan \u010disto formalne zakonske obaveze jednakog tretiranja mu\u0161karaca i \u017eena.<\/p>\n 7. Prva obaveza dr\u017eava potpisnica je da osiguraju da u njihovim zakonima ne postoji direktna ili indirektna 1 diskriminacija \u017eena i da obezbijede za\u0161titu od diskriminacije od strane javnih vlasti, pravosu\u0111a, organizacija, preduze\u0107a ili privatnih lica – kako u javnoj 8. Prema mi\u0161ljenju Komiteta, da bi se postigla ravnopravnost \u017eene sa mu\u0161karcem, koju Komitet tuma\u010di kao su\u0161tinsku ravnopravnost, nije dovoljan \u010disto formalan ili pragmati\u010dan pristup. Dalje, Konvencija zahtijeva da se \u017eenama omoguc\u0301i jednaka startna pozicija, kao i da budu osna\u017eene podsticajnim okru\u017eenjem kako bi postigle ravnopravne rezultate. Nije dovoljno garantovati \u017eenama tretman koji je identi\u010dan tretmanu mu\u0161karaca. Umjesto toga, moraju se uzeti u obzir biolo\u0161ke, kao i dru\u0161tveno i kulturne razlike izme\u0111u \u017eena i mu\u0161karaca. Pod odre\u0111enim okolnostima, potreban je razli\u010dit tretman \u017eena i mu\u0161karaca kako bi se prevazi\u0161le ove razlike. Strijemljenje ka su\u0161tinskoj jednakosti tako\u0111e podrazumijeva efikasnu strategiju, osmi\u0161ljenu tako da se prevazi\u0111e nedovoljna zastupljenost \u017eena, kao i nejednaka raspodjela sredstava i mo\u0107i izme\u0111u \u017eene i mu\u0161karca.<\/p>\n 9. Jednakost rezultata logi\u010dki je rezultat de facto ili su\u0161tinske jednakosti. Ovi rezultati mogu biti kvantitativne i\/ili kvalitativne prirode; odnosno \u017eene koje u\u017eivaju svoja prava na razli\u010ditim poljima u prili\u010dno jednakom broju sa mu\u0161karcima, dosti\u017eu iste nivoe prihoda, jednakost u dono\u0161enju odluka i politi\u010dkom uticaju, kao i da \u017eene u\u017eivaju slobodu bez nasilja.<\/p>\n 10. Polo\u017eaj \u017eena nec\u0301e se pobolj\u0161ati sve dok se protiv temeljnih uzroka diskriminacije \u017eena i njihove neravnopravnosti ne preduzmu efikasne mjere. \u017divote \u017eena i mu\u0161karaca treba analizirati na odgovaraju\u0107i, kontekstualni na\u010din, i usvojiti mjere u cilju prave transformacije \u017eivotnih mogu\u0107nosti, institucija i sistema kako oni vi\u0161e ne bi bili ukorijenjeni u istorijski determinisane mu\u0161ke paradigme vlasti i mo\u0107i.<\/p>\n 11. Biolo\u0161ki utvr\u0111ene trajne potrebe i iskustva \u017eena treba razlikovati od drugih potreba koje mogu biti posljedica pro\u0161le ili sada\u0161nje 2 diskriminacije \u017eena od strane individualnih \u010dinilaca, dominantne rodne ideologije ili rezultat manifestacija ove diskriminacije u dru\u0161tvenim i kulturnim strukturama i institucijama. Kako se budu preduzimali koraci za eliminaciju diskriminacije \u017eena, potrebe \u017eena mogu se promijeniti ili nestati, ili postati potrebe i \u017eena i mu\u0161karaca zajedno. Stoga je potrebno stalno prac\u0301enje zakona, programa i praksi usmjerenih na postizanje de facto ili su\u0161tinske ravnopravnosti \u017eena kako bi se izbjeglo nastavljanje razli\u010ditog tretmana mu\u0161karca i \u017eene, koji vi\u0161e ne mora biti opravdan.<\/p>\n 12. Odre\u0111ene grupe \u017eena, pored toga \u0161to su izlo\u017eene diskriminaciji usled toga \u0161to su \u017eene, mogu biti izlo\u017eene i mnogim drugim oblicima diskriminacije zasnovanih na dodatnim osnovama kao \u0161to su rasa, etni\u010dki ili vjerski identitet, invaliditet, starosna dob, klasa, kasta ili drugi faktori. Ovakva diskriminacija mo\u017ee prvenstveno uticati na ove grupe \u017eena, ili u razli\u010ditom stepenu ili na razli\u010dite na\u010dine nego \u0161to uti\u010de na mu\u0161karce. Neke dr\u017eave potpisnice c\u0301e mo\u017eda morati da preduzmu privremene posebne mjere kako bi eliminisale takve vi\u0161estruke oblike diskriminacije \u017eena i njihov negativni uticaj na \u017eene.<\/p>\n 13. Pored Konvencije o eliminaciji svih oblika diskriminacije \u017eena, ostali me\u0111unarodni instrumenti za ljudska prava i politi\u010dki dokumenti koji su usvojeni u sistemu Ujedinjenih nacija sadr\u017ee odredbe o posebnim privremenim mjerama u cilju postizanja ravnopravnosti. 14. Konvencija cilja na diskriminatorne dimenzije pro\u0161lih i sada\u0161njih dru\u0161tvenih i kulturnih konteksta koji sprje\u010davaju \u017eene da u\u017eivaju svoja ljudskih prava i osnovne slobode. Kona\u010dni cilj jeste eliminacija svih oblika diskriminacije \u017eena, uklju\u010dujuc\u0301i eliminaciju uzroka i posljedica njihove de facto ili su\u0161tinske neravnopravnosti. Stoga je primjena privremenih posebnih mjera u skladu sa Konvencijom jedno od 3 sredstava za ostvarivanje de facto ili su\u0161tinske ravnopravnosti za \u017eene, prije nego izuzetak od normi o zabrani diskriminacije i ravnopravnosti. \u010clan 4. stav 2<\/p>\n Usvajanje privremenih posebnih mjera od strane dr\u017eava potpisnica, uklju\u010dujuc\u0301i i one mjere sadr\u017eane u ovoj Konvenciji, \u010diji je cilj za\u0161tita materinstva, ne smatraju se diskriminacijom.<\/p>\n A. Odnos izme\u0111u stava 1 i 2 \u010dlana 4<\/strong><\/p>\n 15. Postoji o\u010digledna razlika izme\u0111u funkcije \u201eposebnih mjera\u201c u \u010dlanu 4, stav 1, i onih u stavu 2. Cilj \u010dlana 4, stav 1, je da ubrza pobolj\u0161anje polo\u017eaja \u017eena kako bi postigle svoju su\u0161tinsku ravnopravnost sa mu\u0161karcima, kao i da uti\u010de na strukturne, dru\u0161tvene i kulturne promjene neophodne za ispravljanje pro\u0161lih i sada\u0161njih oblika i efekata diskriminacije \u017eena, kao i da im obezbijedi kompenzaciju. Ove mjere imaju privremeni karakter.<\/p>\n 16. \u010clan 4, stav 2, predvi\u0111a neidenti\u010dan tretman \u017eena i mu\u0161karaca uzimaju\u0107i u obzir njihove biolo\u0161ke razlike. Ove mjere su trajnog karaktera, barem do trenutka kada bi nau\u010dna i tehnolo\u0161ka saznanja iz \u010dlana 11, stav 3, zahtijevala ponovno razmatranje.<\/p>\n B. Terminologija<\/strong><\/p>\n 17. Travaux pripreme Konvencije koriste razli\u010dite termine za opisivanje \u201eprivremenih posebnih mjera\u201c sadr\u017eanih u \u010dlanu 4, stav 1.<\/p>\n Sam Komitet je u svojim prethodnim op\u0161tim preporukama koristio razli\u010dite termine. Dr\u017eave potpisnice \u010desto izjedna\u010davaju \u201eposebne mjere\u201c u korektivnom, kompenzacionom i promotivnom smislu sa izrazima \u201eafirmativna akcija\u201c, \u201epozitivno djelovanje\u201c, \u201epozitivne mjere\u201c, \u201eobrnuta diskriminacija\u201c i \u201epozitivna diskriminacija\u201c. Ovi pojmovi proizilaze kao posledica diskusija i razli\u010ditih praksi koje se nalaze u razli\u010ditim nacionalnim kontekstima. 4 U ovoj op\u0161toj preporuci, a u skladu sa svojom praksom prilikom razmatranja izvje\u0161taja dr\u017eava potpisnica, Komitet isklju\u010divo upotrebljava termin \u201eprivremene posebne mjere\u201c, kako je i navedeno u \u010dlanu 4, stav 1.<\/p>\n C. Klju\u010dni elementi \u010dlana 4, stav 1<\/strong><\/p>\n 18. Mere koje dr\u017eave potpisnice preduzimaju prema \u010dlanu 4, stav 19. Dr\u017eave potpisnice treba jasno da razlikuju privremene posebne mjere preduzete prema \u010dlanu 4, stav 1, kako bi se ubrzalo postizanje konkretnog cilja de facto ili su\u0161tinske ravnopravnosti \u017eena, i drugih op\u0161tih socijalnih politika i propisa usvojenih radi pobolj\u0161anja polo\u017eaja \u017eena i djevoj\u010dica. Nisu sve mjere koje potencijalno jesu ili c\u0301e biti povoljne za \u017eene privremene posebne mjere. Odredbe op\u0161te prirode 4 koje imaju za cilj garantovanje gra\u0111anskih, politi\u010dkih, ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava \u017eena i djevoj\u010dica, osmi\u0161ljenih s namjerom da im obezbijede dostojanstven \u017eivot bez diskriminacije, ne mogu se smatrati privremenim posebnim mjerama.<\/p>\n 20. \u010clan 4, stav 1, izri\u010dito navodi \u201eprivremenu\u201c prirodu ovih posebnih mjera. Stoga se ove mjere ne bi trebale smatrati zauvjek neophodnim, iako zna\u010denje \u201eprivremene\u201c mo\u017ee, u stvari, rezultirati primjenom takvih mjera na du\u017ei vremenski period. Trajanje privremene posebne mjere trebalo bi da se odredi prema njenom funkcionalnom rezultatu kao odgovoru na konkretan problem, a ne prema unaprijed odre\u0111enom protoku odre\u0111enog vremena. 21. Termin \u201eposebne\u201c, iako je u skladu sa problematikom ljudskih prava, tako\u0111e treba biti pa\u017eljivo obja\u0161njen. Njegova upotreba ponekad predstavlja \u017eene i druge grupe koje su izlo\u017eene diskriminaciji kao slabe i ranjive i kao osobe kojima su potrebne dodatne ili \u201eposebne\u201c mjere kako bi u\u010destvovale ili se takmi\u010dile u dru\u0161tvu. Me\u0111utim, pravo zna\u010denje termina \u201eposebne\u201c u kontekstu \u010dlana 4, stava 1, jeste da su mjere osmi\u0161ljene da slu\u017ee odre\u0111enom cilju.<\/p>\n 22. Termin \u201emjere\u201c podrazumijeva veliki broj zakonodavnih, izvr\u0161nih, administrativnih i drugih regulatornih instrumenata, politika i praksi, poput informativnih programa za pru\u017eanje pomoc\u0301i ili podr\u0161ke; raspodjela i\/ili preraspodjela resursa; preferencijalni tretman; ciljano regrutovanje, zapo\u0161ljavanje i napredovanje u slu\u017ebi; numeri\u010dki ciljevi povezani sa vremenskim okvirima; i sistem kvota. Izbor odre\u0111ene \u201emjere\u201c zavisic\u0301e od konteksta u kome se \u010dlan 4, stav 1 primijenjuje i od specifi\u010dnog cilja koji se \u017eeli postic\u0301i.<\/p>\n 23. Usvajanje i sprovo\u0111enje privremenih posebnih mjera mo\u017ee dovesti do rasprave o kvalifikacijama i zaslugama grupe ili pojedinaca na koje se mjere odnose, i do protivljenja uvo\u0111enju olak\u0161ica za navodno manje kvalifikovane \u017eene u odnosu na mu\u0161karce u oblastima kao \u0161to su politika, obrazovanje i zapo\u0161ljavanje. Buduc\u0301i da privremene posebne mjere imaju za cilj ubrzanje postizanja de facto ili su\u0161tinske ravnopravnosti, pitanja kvalifikacija i zasluga, posebno u oblasti zapo\u0161ljavanja u javnom i privatnom sektoru, moraju se pa\u017eljivo preispitati sa stanovi\u0161ta rodne pripadnosti, jer su normativno i kulturolo\u0161ki odre\u0111ene. Za postavljanje, selekciju ili izbor na javne i politi\u010dke funkcije, va\u017enu ulogu mogu igrati i drugi faktori osim kvalifikacija i zasluga, uklju\u010duju\u0107i primjenu principa demokratske pravi\u010dnosti i izbora bira\u010da.<\/p>\n 24. \u010clan 4, stav 1, kada se \u010dita zajedno sa \u010dlanovima 1, 2, 3, 5 i 24, mora biti primijenjen u vezi sa \u010dlanovima 6 i 16, koji predvi\u0111aju da dr\u017eave potpisnice moraju \u201epreduzeti sve odgovarajuc\u0301e mjere\u201c. IV. Preporuke dr\u017eavama potpisnicama<\/p>\n 25. Izvje\u0161taji dr\u017eava potpisnica treba da sadr\u017ee informacije o usvajanju ili nepostojanju privremenih posebnih mjera u skladu sa \u010dlanom 4, stav 1 Konvencije, a dr\u017eave potpisnice bi trebalo da se pridr\u017eavaju termina \u201eprivremene posebne mjere\u201c, kako ne bi do\u0161lo do zabune.<\/p>\n 26. Dr\u017eave potpisnice moraju napraviti jasnu razliku izme\u0111u privremenih posebnih mjera \u010diji je cilj ubrzanje postizanja konkretnog cilja de facto ili su\u0161tinske ravnopravnosti \u017eena, i drugih op\u0161tih socijalnih politika usvojenih i sprovedenih radi pobolj\u0161anja polo\u017eaja \u017eena i djevoj\u010dica. Dr\u017eave potpisnice treba da imaju na umu da se svaka mjera, koja potencijalno mo\u017ee biti ili je povoljna za polo\u017eaj \u017eene, ne kvalifikuje kao privremena posebna mjera.<\/p>\n 27. Dr\u017eave potpisnice treba da analiziraju kontekst polo\u017eaja \u017eena u svim sferama \u017eivota, kao i u specifi\u010dnim, ciljanim oblastima, kada primijenjuju privremene posebne mjere za ubrzanje postizanja de facto ili su\u0161tinske ravnopravnosti \u017eena. One bi trebale procijeniti potencijalni uticaj privremenih posebnih mjera na odre\u0111eni cilj u okviru nacionalnog konteksta i usvojiti one privremene posebne mjere koje smatraju za najprikladnije kako bi se ubrzalo postizanje de facto ili su\u0161tinske ravnopravnosti \u017eena.<\/p>\n 28. Dr\u017eave potpisnice treba da objasne razloge za odabir jedne vrste mjere, a ne neke druge. Obja\u0161njenje za\u0161to su odabrale odre\u0111enu vrstu mjera trebalo bi da sadr\u017ei i opis stvarne \u017eivotne situacije \u017eena, uklju\u010dujuc\u0301i uslove i uticaje koji oblikuju njihov \u017eivot i moguc\u0301nosti – ili situacije koje uti\u010du na odre\u0111enu grupu \u017eena, koje su izlo\u017eene vi\u0161estrukim oblicima diskriminacije – i \u010diji polo\u017eaj dr\u017eava potpisnica upravo primjenom ovih privremenih posebnih mera namjerava da pobolj\u0161a na ubrzani na\u010din. U isto vrijeme, razlikovanje ovih mjera i op\u0161tih mjera i napora da se pobolj\u0161a polo\u017eaj \u017eene, mora da bude jasno obja\u0161njeno.<\/p>\n 29. Dr\u017eave potpisnice treba da pru\u017ee odgovarajuc\u0301a obja\u0161njenja u vezi sa bilo kakvim propustom usvajanja privremenih posebnih mjera. Takvi se propusti ne mogu opravdati jednostavno pozivanjem na nemogu\u0107nost izglasavanja ili karakterisati uticajem nadmo\u0107nog tr\u017ei\u0161ta ili vladaju\u0107ih politi\u010dkih snaga prisutnim u privatnom sektoru, privatnim organizacijama ili politi\u010dkim partijama. Dr\u017eave potpisnice moraju imati na umu da \u010dlan 2 Konvencije, koji mora biti tuma\u010den u kombinaciji sa svim ostalim \u010dlanovima, name\u0107e odgovornost dr\u017eavi potpisnici za djelovanje upravo ovih njenih u\u010desnika.<\/p>\n 30. Izvje\u0161tavanje dr\u017eava potpisnica o posebnim privremenim mjerama mo\u017ee se zasnivati na nekoliko \u010dlanova Konvencije. Prema \u010dlanu 2, dr\u017eave potpisnice su pozvane da podnesu izvje\u0161taj o pravim i drugim osnovima za uvo\u0111enje ovih mjera, kao i da pru\u017ee obja\u0161njenje o izboru upravo odre\u0111enog pristupa. Dr\u017eave potpisnice se dalje pozivaju da pru\u017ee detalje o svakoj zakonodavnoj aktivnosti koja se odnosi na privremene posebne mjere, a posebno na to da li takvo zakonodavstvo predvi\u0111a obaveznu ili dobrovoljnu prirodu privremenih posebnih mjera.<\/p>\n 31. Dr\u017eave potpisnice treba da u svoje ustave ili nacionalno zakonodavstvo uklju\u010de odredbe koje dozvoljavaju usvajanje privremenih posebnih mjera. Komitet podsjec\u0301a dr\u017eave potpisnice da zakonodavni akti, kao \u0161to su sveobuhvatni akti o zabrani diskriminacije, o podjednakim moguc\u0301nostima ili izvr\u0161nim odlukama o ravnopravnosti \u017eena, mogu dati smjernice o vrsti privremenih posebnih mjera koje treba primijeniti da bi se postigao navedeni cilj ili ciljevi u odre\u0111enim oblastima. Takve smjernice tako\u0111e mogu biti sadr\u017eane u posebnim zakonima o zapo\u0161ljavanju ili obrazovanju. 32. Komitet skrec\u0301e pa\u017enju dr\u017eavama potpisnicama na \u010dinjenicu da se privremene posebne mjere mogu zasnivati i na uredbama, politi\u010dkim direktivama i\/ili administrativnim smjernicama koje su formulisane i usvojene od strane nacionalnih, regionalnih ili lokalnih vladinih izvr\u0161nih tijela kako bi pokrili sektore javnog zapo\u0161ljavanja i obrazovanja. Takve posebne privremene mjere mogu uklju\u010divati dr\u017eavne slu\u017ebe, politi\u010dku sferu i privatni sektor obrazovanja i zapo\u0161ljavanja. Komitet dalje skrec\u0301e pa\u017enju dr\u017eavama potpisnicama na \u010dinjenicu da se o ovim mjerama mo\u017ee pregovarati i izme\u0111u dru\u0161tvenih partnera u javnom ili privatnom sektoru zapo\u0161ljavanja, kao i da ih na dobrovoljnoj bazi mogu primjenjivati javne ili privatne kompanije, organizacije, institucije i politi\u010dke partije.<\/p>\n 33. Komitet podsje\u0107a da akcioni plan za privremene posebne mjere treba osmisliti, primijeniti i ocijeniti u okviru specifi\u010dnog nacionalnog konteksta i na osnovu specifi\u010dne prirode problema koji se poku\u0161ava rije\u0161iti. Komitet preporu\u010duje da dr\u017eave potpisnice u svojim izvje\u0161tajima navedu detalje svih akcionih planova koji bi mogli biti usmjereni na stvaranje povoljnije klime za \u017eene i prevazila\u017eenje njihove nedovoljne zastupljenosti u odre\u0111enim oblastima, u preraspodjelu resursa i moc\u0301i u odre\u0111enim oblastima i\/ili na pokretanje institucionalnih promjena za prevazila\u017eenje pro\u0161le ili sada\u0161nje diskriminacije i ubrzanog postizanja de facto ravnopravnosti. Izvje\u0161taji tako\u0111e treba da objasne da li navedeni akcioni planovi uklju\u010duju razmatranje potencijalnih ne\u017eeljenih sporednih efekata takvih mjera, kao i moguc\u0301ih mejra za za\u0161titu \u017eena od takvih efekata. Dr\u017eave potpisnice bi tako\u0111e trebale u svojim izvje\u0161tajima opisati rezultate privremenih posebnih mjera i procijeniti uzroke moguc\u0301eg neuspjeha takvih mjera.<\/p>\n 34. Prema \u010dlanu 3, dr\u017eave potpisnice su pozvane da podnesu izvje\u0161taj o instituciji (institucijama) nadle\u017enim za osmi\u0161ljavanje, sprovo\u0111enje, prac\u0301enje i ocjenjivanje takvih privremenih posebnih mjera. Takva odgovornost mo\u017ee biti na postojec\u0301im ili osmi\u0161ljenim nacionalnim institucijama, kao \u0161to su ministarstva za polo\u017eaj \u017eena, odeljenja za polo\u017eaj \u017eene u okviru ministarstava ili predsjedni\u010dkih kancelarija, ombudsmanima, sudovima ili drugim subjektima javne ili privatne prirode sa potrebnim ovla\u0161c\u0301enjem za osmi\u0161ljavanje posebnih programa, prac\u0301enja njihove implementacije, i procjene njihovog uticaja i ishoda. Komitet preporu\u010duje da dr\u017eave potpisnice osiguraju da \u017eene uop\u0161te, a posebno pogo\u0111ene grupe \u017eena, imaju ulogu u osmi\u0161ljavanju, sprovo\u0111enju i ocjenjivanju takvih programa. Posebno se preporu\u010duje saradnja i konsultacije sa civilnim dru\u0161tvom i nevladinim organizacijama koje predstavljaju razli\u010dite grupe \u017eena.<\/p>\n 35. Komitet ponovo skrec\u0301e pa\u017enju na Op\u0161tu preporuku 9 o statisti\u010dkim podacima o polo\u017eaju \u017eena, i preporu\u010duje dr\u017eavama potpisnicama da dostave statisti\u010dke podatke razvrstane prema polu radi mjerenja postizanja napretka ka \u017eeljenoj de facto ili su\u0161tinskoj ravnopravnosti \u017eena, kao i i efikasnosti privremenih posebnih mjera.<\/p>\n 36. Dr\u017eave potpisnice su pozvane da izvje\u0161tavaju o vrsti privremenih posebnih mjera koje se preduzimaju u odre\u0111enim oblastima prema relevantnom \u010dlanu (ovima) Konvencije. Izvje\u0161tavanje prema odgovarajuc\u0301im \u010dlanovima treba da sadr\u017ei pozivanje na konkretne ciljeve i zadatke, rasporede odr\u017eavanja aktivnosti, razloge za odabir odre\u0111enih mjera, korake koji omoguc\u0301avaju \u017eenama pristup takvim mjerama i instituciju odgovornu za prac\u0301enje sprovo\u0111enja i napretka. Od dr\u017eava potpisnica se tako\u0111e tra\u017ei da predo\u010de koliki je broj \u017eena obuhva\u0107en odre\u0111enom mjerom, koliko \u0107e njih, zahvaljuju\u0107i privremenim posebnim mjerama, dobiti pristup u\u010de\u0161\u0107u u odre\u0111enoj oblasti, ili da nazna\u010de na koliko broj \u017eena i u kom vremenskom periodu imaju namjeru da preraspodijele odre\u0111enu koli\u010dinu sredstava i mo\u0107i.<\/p>\n 37. Komitet podsje\u0107a na Op\u0161te preporuke 5, 8 i 23, kojima se preporu\u010duje primjena privremenih posebnih mjera u oblastima obrazovanja, ekonomije, politike i zapo\u0161ljavanja, zatim u oblastima u kojima \u017eene predstavljaju svoje vlade na me\u0111unarodnom nivou ili u\u010destvuju u radu me\u0111unarodnih organizacija, kao i u oblastima politi\u010dkog i javnog \u017eivota. Dr\u017eave potpisnice treba da poja\u010daju napore u okviru svog nacionalnog konteksta, posebno u svim aspektima i na svim nivoima obrazovanja, kao i u svim aspektima i na svim nivoima obuke, zapo\u0161ljavanja i zastupljenosti u javnom i politi\u010dkom \u017eivotu. 38. Dr\u017eave potpisnice moraju imati na umu da bi privremene posebne mjere trebalo usvojiti kako bi se ubrzala promjena i uklanjanje prakse u kulturi i stereotipnih stavova i pona\u0161anja kojima se \u017eene diskrimini\u0161u ili njihov polo\u017eaj ugro\u017eava. Privremene posebne mjere tako\u0111e treba primijeniti u oblasti kredita i zajmova, sporta, kulture i rekreacije i u domenu pravne svijesti. Tamo gdje je neophodno, takve mjere treba usmjeriti prema \u017eenama koje su izlo\u017eene vi\u0161estrukoj diskriminaciji, uklju\u010dujuc\u0301i \u017eene iz ruralnih podru\u010dja.<\/p>\n 39. Iako primjena posebnih privremenih mjera mo\u017eda nije moguc\u0301a prema svim \u010dlanovima Konvencije, Komitet preporu\u010duje da se njihovo usvajanje razmotri uvijek kada je u pitanju ubrzani pristup ravnopravnom u\u010de\u0161c\u0301u, s jedne strane, i ubrzane preraspodjele moc\u0301i i sredstava, s druge strane, kao i u situacijama kada je o\u010digledno da su ove mjere neophodne i najprikladnije u datim okolnostima.<\/p>\n Prevela: Katarina Bigovi\u0107 Kuli\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Trideseta s\u0458ednica (2004) Op\u0161ta preporuka br. 25: \u010dlan 4, stav 1, Konvencije, Posebne privremene mjere I. UVOD 1. Komitet za eliminaciju diskriminacije \u017eena odlu\u010dio je…<\/p>\n
\nKonvencije. Komitet podsti\u010de-preporu\u010duje dr\u017eave potpisnice da ovu op\u0161tu preporuku prevedu na nacionalne i lokalne jezike i da je, u \u0161to ve\u0107em obimu, distribuiraju zakonodavnim, izvr\u0161nim i sudskim
\nvlastima, uklju\u010dujuc\u0301i njihove administrativne strukture, kao i civilnom sektoru, uklju\u010dujuc\u0301i medije, akademske institucije, udru\u017eenja i institucije za ljudska prava i prava \u017eena.<\/p>\n
\nDr\u017eave potpisnice Konvencije imaju zakonsku obavezu da po\u0161tuju, \u0161tite, promovi\u0161u i obezbijede pravo na nediskriminaciju \u017eena, kao i da omogu\u0107e razvoj i usavr\u0161avanje \u017eena kako bi pobolj\u0161ali njihov polo\u017eaj do nivoa kako de jure, tako i de facto jednakosti sa mu\u0161karcima.<\/p>\n
\nKonvencija se fokusira na diskriminaciju \u017eena, nagla\u0161avajuc\u0301i da su \u017eene patile i da pate od razli\u010ditih oblika diskriminacije samo zato jer su \u017eene.<\/p>\n
\ntako i u privatnoj sferi – postojanjem kompetentnih sudova, sankcija i drugih pravnih lijekova. Druga obaveza dr\u017eava potpisnica jeste pobolj\u0161anje de facto polo\u017eaja \u017eena kroz konkretne i efikasne politike i 1 programe. Trec\u0301a obaveza dr\u017eava potpisnica je koncentrisanje na rasprostranjene odnose me\u0111u rodovima 2 , i postojanje rodno zasnovanih stereotipa koji uti\u010du na polo\u017eaj \u017eene ne samo kroz individualne postupke pojedinaca, ve\u0107 i kroz zakone i pravne i dru\u0161tvene strukture i institucije.<\/p>\n
\nOvej mere su predstavljene razli\u010ditom terminologijom, kao \u0161to se i zna\u010denje i tuma\u010denje datih mjera tako\u0111e razlikuje. Komitet se nada da c\u0301e ova op\u0161ta preporuka na \u010dlanu 4, stav 1, doprinijeti
\npoja\u0161njavanju terminologije. 3<\/p>\n
\nIII. Zna\u010denje i obim privremenih posebnih mjera u Konvenciji o eliminaciji svih oblika diskriminacije \u017eena \u010clan 4. stav 1 Usvajanje privremenih posebnih mjera od strane dr\u017eava potpisnica \u010diji je cilj da ubrzaju postizanje de facto ravnopravnosti izme\u0111u mu\u0161karaca i \u017eena, ne smatra se diskriminacijom kako je definisano u ovoj Konvenciji, niti smije prouzrokovati nastavak primjene nejednakih ili razli\u010ditih standarda; ove mjere c\u0301e prestati da va\u017ee kada se postignu ciljevi koji svima pru\u017eaju jednake moguc\u0301nosti i tretman.<\/p>\n
\n1, treba da imaju za cilj da ubrzaju ravnopravno u\u010de\u0161c\u0301e \u017eena u politi\u010dkoj, ekonomskoj, dru\u0161tvenoj, kulturnoj, gra\u0111anskoj ili bilo kojoj drugoj sferi \u017eivota. Komitet ne gleda na primjenu ovih mjera kao na izuzetak od odredbe o zabrani diskriminacije, vec\u0301 isti\u010de da su privremene posebne mjere dio neophodne strategije dr\u017eava potpisnica usmjerene ka postizanju de facto ili su\u0161tinske ravnopravnosti \u017eena i mu\u0161karaca u u\u017eivanju svojih ljudskih prava i osnovnih sloboda. Iako se primjenom privremenih posebnih mjera \u010desto ispravljaju posledice diskriminacije \u017eena u pro\u0161losti, obaveza dr\u017eava potpisnica, prema Konvenciji, da pobolj\u0161aju polo\u017eaj \u017eena do de facto ili su\u0161tinske ravnopravnosti sa mu\u0161karcima, postoji bez obzira na bilo koji dokaz o diskriminaciji u pro\u0161losti. Komitet smatra da dr\u017eave potpisnice koje su usvojile ili sprovode ovakve mjere iz Konvencije ne diskrimini\u0161u mu\u0161karce.<\/p>\n
\nPrivremene posebne mjere moraju biti prekinute kada se postignu \u017eeljeni rezultati.<\/p>\n
\nShodno tome, Komitet smatra da su dr\u017eave potpisnice du\u017ene da usvoje i primijene privremene posebne mjere u vezi sa bilo kojim od ovih \u010dlanova ako se poka\u017ee da su takve mjere neophodne i odgovarajuc\u0301e, kako bi se ubrzalo postizanje op\u0161teg ili posebnog cilja, de facto ili su\u0161tinske ravnopravnosti \u017eena.<\/p>\n
\nRelevantno zakonodavstvo o zabrani diskriminacije i posebnim privremenim mjerama treba da obuhvati i vladine aktere kao i privatne organizacije i preduzec\u0301a.<\/p>\n
\nKomitet tako\u0111e podsjec\u0301a da u svim oblastima, a posebno u oblasti zdravstva, dr\u017eave potpisnice moraju pa\u017eljivo da razlikuju mjere trajnog karaktera od onih privremenog karaktera.<\/p>\n