Kroz saradnju na\u0161eg fakulteta, Fakulteta politi\u010dkih nauka i Saveza slijepih Crne Gore dobile smo mogu\u0107nost da kroz petodnevnu praksu uvidimo \u0161ta je to \u010dime se bave zaposleni u njoj i kakva je ciljna grupa ka kojoj su usmjereni.
\nDo tada svaka od nas je prolazila pregr\u0161t puta pored taktilnih staza, kora\u010daju\u0107i po njima znaju\u0107i kome su namijenjene ali ne osjetiv\u0161i ih u svojoj biti, sve do dana kada smo zapo\u010dele praksu. I to je najbolji opis na\u0161eg iskustva prakse. Uvedene smo u praksu sa osnovnom teorijskom tematikom koja se ti\u010de generalno svih osoba sa invaliditetom obra\u0111uju\u0107i modele pristupa kroz istoriju, terminologiju koja se upotrebljava, Konvenciju UN o pravima lica sa invaliditetom, tj. jednom rije\u010dju podlogu koja nam je potrebna u radu sa OSI. Dakle, kroz jedan interaktivan pristup nam je sve to pribli\u017eeno tako da u potpunosti razumijemo samu su\u0161tinu. Iako smo kroz razne predmete pominjali OSI, nigdje im se nismo u potpunosti posvetili kao \u0161to i zaslu\u017euje sama tematika. A posebno nismo imali nikakav direktan kontakt u formalnom obrazovanju, iako neformalno obrazovanje pru\u017ea te mogu\u0107nosti.
\nOno \u0161to smo vrlo cijenile na praksi je bila mogu\u0107nost da \u010dujemo iz prve ruke kakav je to \u017eivot OSI (osoba sa djelimi\u010dnim i o\u0161te\u0107enim vidom posebno) u Crnoj Gori, koje su to prepreke sa kojima se svakodnevno suo\u010davaju, koje su im mogu\u0107nosti pru\u017eene kod nas, ali u su\u0161tini ono \u0161to se vidjelo i \u0161to se vidi je da je su\u0161tinski problem u razmi\u0161ljanjima ljudi, tj. stanovnika na\u0161e dr\u017eave, koja iako je mala, u sebi vjekovima pohranjuje predrasudu, osudu, omalova\u017eavanje prema svemu i svima \u0161to iole izlazi iz njihovog shvatanja ,,normalnoga\u201c i to sputava da koncept\/model ljudskih prava kona\u010dno za\u017eivi kod nas. To nas je sve jo\u0161 vi\u0161e ohrabrilo da se na svakom \u0107o\u0161ku borimo protiv diskriminacije, predrasuda ka jednom pristupu i odnosu prema svima kao prema ljudskim bi\u0107ima koja su dostojna toga. Zato, kad god \u010dujemo nekoga iz porodice, sa posla ili prijatelja koji bezbri\u017eno izgovore ,,slijep\u201c, ,,gluv\u201c, ,,autisti\u010dan\u201c, odmah predla\u017eemo jednu humaniju i na osobu fokusiranu alternativu. Nikako ne osu\u0111uju\u0107i ih, ve\u0107 prilaze\u0107i sa empatijom, jer ne znaju. Iako ne djeluje da je terminologija krucijalna, ona pak odre\u0111uje op\u0161ti stav dru\u0161tva prema OSI. Ona navodi ljude na \u0161ta da stave fokus, na invaliditet ili pak na osobu.<\/p>\n
Ono \u0161to smo uvidjele na praksu su ljudi koji su takore\u0107i \u201eovladali\u201c svojim invaliditetom, ne dozvoljavaju\u0107i da ih on pokori. Probudili su u nama po\u0161tovanje, po\u0161tovanje zbog hrabrosti koju imaju, a koju i ne vidimo ba\u0161 \u010desto kod drugih ljudi. Kao i kod ve\u0107ine ljudi ovdje, nije da mo\u017eemo pore\u0107i ni da mi nismo, barem nekim malim dijelom, imale sliku koja je u suprotnosti sa gore navedenim. Uvidjev\u0161i to, upoznaju\u0107i ih na koji dan, zbilja smo stekle dojam koji je prevazi\u0161ao sva na\u0161a o\u010dekivanja i slike koje smo imale do tada. Zato je, smatramo, inkluzija od prevashodne va\u017enosti jer tada dolazi do promijene svijesti.
\nTako\u0111e, slo\u017eile bismo se sve skupa da je najvi\u0161e za nas predstavljalo kuriozitet dan Brajevog pisma, posebno dio kada smo se u njemu li\u010dno i oprobale. Sasvim je druga\u010dija vizura koju smo imale do tada \u010duv\u0161i nebrojano puta rije\u010di ,,Brajevo pismo\u201c od onda kada smo osjetile \u0161ta je ono.. jer u tom momentu, sigurna sam, svih pet smo dobile jednu njegovu novu, humaniju sliku. I jo\u0161 jedna aktivnost koja nam je bila posebno draga i potpuno nova je bila posjeta studiju i \u010ditanje poezije i bajki. Naravno, ne smatra svako da ima smisla za to, ali je bitnija svrha i \u017eelja koja stoji iza toga i koja predstavlja vodilju.
\nVe\u0107inski dio onoga \u0161to smo saznale \u0107e nam svakako koristiti u sada\u0161njem i budu\u0107em obrazovanju, na na\u010din \u0161to mo\u017eemo upore\u0111ivati, davati primjere, pozivaju\u0107i se na neke informacije i sl. Ali mo\u017eda i najbitnije, u pravom \u017eivotu, van fakulteta. Osim onoga ve\u0107 prethodno re\u010denog vezano za terminologiju, poku\u0161a\u0107emo da svojim pona\u0161anjem dajemo primjer.
\nI pored toga, voljele bismo i prakti\u010dno da doprinesemo rade\u0107i konkretno na pobolj\u0161anju nekih aspekata OSI u cjelini. Zato smo mislim, i svaka od nas izabrale ovaj smjer, vode\u0107i se idejom doprino\u0161enja polo\u017eaju i \u017eivota neke vulnerabilne gupe.
\nZaklju\u010dno, svaka od nas u sebi mo\u017ee navesti sopstvene razloge zbog kojih joj je ova praksa bila zna\u010dajna. Ali, svakoj je zajedni\u010dko to \u0161to smo dobile druga\u010diju perspektivu OSI, konkretno govore\u0107i o osobama sa djelimi\u010dnim ili potpunim o\u0161te\u0107enjem vida. Oslobodile smo se okova sa\u017ealjenja i gledanja na njih kao na nekoga ko je sposoban za tek mali broj radnji i koji zavisi od drugih. I jo\u0161 vi\u0161e smo se samo povezale sa konceptom ljudskih prava, uvidjev\u0161i koliko imamo jo\u0161 stepenika da bismo sustigli do njega ali zato, jo\u0161 vi\u0161e istrajnije u na\u0161im svakodnevnim i malenim ali u istu ruku i velikim borbama. Jer svaka borba, svako djelo i promjena, koliko god izgledalo malo je samo uvod u jo\u0161 ne\u0161to ve\u0107e i bolje. A to je ono \u010demu i te\u017eimo, iako bi u su\u0161tini trebalo da bude ve\u0107 odavno postignuto. A to su ljudska prava, jednaka za sve ljude.<\/p>\n
Kristina Rako\u010devi\u0107, Nerma Nurkovi\u0107, Tijana \u0110ikanovi\u0107, Ljubica D\u017eikni\u0107, Irena Vuk\u010devi\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Kroz saradnju na\u0161eg fakulteta, Fakulteta politi\u010dkih nauka i Saveza slijepih Crne Gore dobile smo mogu\u0107nost da kroz petodnevnu praksu uvidimo \u0161ta je to \u010dime se…<\/p>\n