\u201cIskustvo je najbolja \u0161kola\u201d<\/p>\n
U sredi\u0161tu misije socijalnog rada su principi socijalne pravde, ljudskih prava, odre\u0111ene odgovornosti, kao i po\u0161tovanje razli\u010ditosti. Praksa socijalnog rada danas svjedo\u010di na na\u010din na koji socijalni radnik, kao profesionalac obavlja va\u017ene i provjerene zadatke. Tako smo mi, kao studenti druge i tre\u0107e godine Fakulteta politi\u010dkih nauka, imali priliku da kroz praksu u razli\u010ditim ustanovama vidimo i osjetimo rad, zapravo, sve ono \u0161to nau\u010dimo preto\u010dimo u praksu i kontakt sa ljudima kojima je pomo\u0107 potrebna. Svaka nova situacija u \u017eivotu nau\u010di nas ne\u010demu. U su\u0161tini, \u017eudimo da se susretnemo sa stvarima koje smatramo da su bitne za na\u0161 \u017eivot.
\nTako da sa velikim zadovoljstvom \u017eelimo da prenesemo makar jedan dio iskustva iz posljednje ustanove \u201cSavez slijepih Crne Gore\u201d. Prije ulaska o\u010dekivanja izme\u0111u \u010dlanova su bila podijeljena, ali smo iza\u0161le sa zajedni\u010dkim zaklju\u010dkom da smo bogatije za jo\u0161 jedno novo iskustvo koje smo stekle kroz sam rad organizacije , njene aktivnosti, razvoj.
\nVe\u0107ina vjeruje da vidimo o\u010dima. \u010cinjenica je, me\u0111utim, da je na\u0161 mozak taj koji opa\u017ea ono \u0161to mislimo da vidimo. \u201e\u010covjeku kom' du\u0161a sija, ni o\u010di nemaju mraka\u201c -Dio je teksta himne Saveza slijepih koji bi mi izdvojili kao pravi opis za osobe o\u0161te\u0107enog vida sa kojima smo imali priliku da sara\u0111ujemo.
\nIako je svaka od nas ovo zanimanje izabrala srcem i ubije\u0111ena da nikada ne grije\u0161i u odnosu sa osobama sa invaliditeom, praksa nam je pokazala da smo pravile puno gre\u0161aka, po\u010dev\u0161i od termina koje smo koristile u komunikaciji sa osoba sa invaliditetom do na\u010dina na koji pristupimo osobi sa invaliditetom kada mislimo da joj je neophodna pomo\u0107. Predrasude i stereotipi su u na\u0161em dru\u0161tvu ukorijenjeni decenijama i du\u017ee. Nikada sebe nismo svrstavale u taj dio dru\u0161tva, ali duboko u podsvijesti smo bile svjesne da ipak i mi koji smo izabrali put socijanog radnika imamo da radimo na otklanjanju i ubla\u017eavanju sopstvenih predrasuda o mogu\u0107nostima i potrebama osoba o\u0161te\u0107enog vida. Zapravo zloupotrijebljena, zastarela ili negativna terminologija je neprikladna i \u0161tetna. Osoba sa invaliditetom ne treba da se defini\u0161e svojim stanjem: nije slijepa, ve\u0107 ima o\u0161te\u0107enje vida.
\nPrepoznavanje zastarele terminologije je va\u017eno: nije vezana za invalidska kolica, korisnik je invalidskih kolica. Uklanjanje negativnog tona je va\u017eno. Eliminisanje nepo\u0161tenog slenga i re\u010di koje podrazumijevaju viktimizaciju je prikladno: on nije \u017ertva, nesre\u0107nik, osaka\u0107en, stradao, pogo\u0111en, retardiran, spasti\u010dan ili onesposobljen; jednostavno ima o\u0161te\u0107enje.
\nKada ugledamo osobu o\u0161te\u0107enog vida ,mislimo da ona bez na\u0161e pomo\u0107i ne mo\u017ee pre\u0107i neku barijeru i odmah se name\u0107emo da pomognemo ,misle\u0107i da time \u010dinimo dobro djelo,ustvari nekada mo\u017ee imati suprotan efekat i u\u010diniti da napravimo diskriminaciju nad osobom sa invaliditetom.<\/p>\n
\u201cUva\u017eiti i po\u0161tovati razli\u010ditosti\u201d<\/p>\n
Zbog dinami\u010dne svakodnevnice \u010desto nam se de\u0161ava da zanemarimo ljude oko sebe, a jo\u0161 \u010de\u0161\u0107e, da nepromi\u0161ljenim pona\u0161anjem izgubimo osje\u0107aj za primjerno u odnosima sa drugima. Kada je rije\u010d o osobama sa invaliditetom treba voditi ra\u010duna kako ih ne bismo povrijedili ili diskriminisali. To podrazumijeva da se posebno poradi na sopstvenim manirima i obratiti pa\u017enja na li\u010dni doprinos svakog od nas u opho\u0111enju prema ovim osobama. Prije svega, anga\u017eman ove organizacije nas je nau\u010dio da su osobe sa invaliditetom individue koje na svoj invaliditet gledaju kao na mali podatak o svoj li\u010dnosti me\u0111u mno\u0161tvom drugih. Ve\u0107ina osoba sa invaliditetom imaju odli\u010dno zdravlje, kao i da je ve\u0107ina njih sposobna da budu nezavisni i produktivni \u010dlanovi dru\u0161tva.<\/p>\n
\u201cSvaki \u010dovjek po prirodi te\u017ei znanju\u201d<\/p>\n
Trenutak kada na\u0161e ste\u010deno znanje treba da prenesemo.. Prije nego \u0161to po\u010dnemo govoriti o stvarima koje smo nau\u010dile, \u017eelimo da prenesemo osje\u0107aj prijatnosti u toku obavljanja prakse, gdje su nam prisutni u pomenutoj ustanovi obezbijedili uslove da se osje\u0107amo kao da smo \u010dlanovi tima. Osvrnu\u0107emo se na sam prakti\u010dni dio, kao i osnovne informacije, koje treba svaka individua da posjeduje. Kao prvo i osnovno pravo kada govorimo o osobama sa invaliditetom ne koristimo termine \u201cinvalidnost\u201d ili \u201chendikep\u201d, za ljude koje slabije vide adekvatno je koristiti \u201cosoba ograni\u010denog vida\u201d. Tako\u0111e, nau\u010dile smo da je od op\u0161teg zna\u010daja komunikacija sa ovom kategorijom lica ( usredsrediti se na osobu, a ne na njen invaliditet).
\nZa pru\u017eanje pomo\u0107i, treba nam njihova dozvola.. Kao i druge raznolikosti, do tada nismo bile dovoljno upu\u0107ene u odre\u0111ene sportske aktivnosti, postojanje radija, izradu i \u0161tampariju knjiga na Brajevom pismu.
\nBez obzira na vremenski period proveden u ustanovi \u201cSavez slijepih Crne Gore\u201d, iskustvo koje smo stekle uticalo je da se svakodnevno osvrnemo i zapitamo \u201cZa\u0161to na pojedinim pje\u0161a\u010dkim prelazima ne postoje zvu\u010dni semafori?\u201d, \u201cZa\u0161to u svim javnim ustanovama ne postoje taktilne staze?\u201d, \u201cZa\u0161to na svakom sajtu ne postoji elektronska forma tekstova?\u201d, kao i mnogo druga pitanja. Svjesno da odgovore ne mo\u017eemo odmah dobiti, ali mo\u017eemo udru\u017eenim snagama se boriti za prava i potpunu podr\u0161ku osoba sa invaliditetom.
\nSmatramo da je du\u017enost na\u0161e dru\u0161tvene zajednice da ukloni ,umanji problem diskriminacije.
\nTreba se ukloniti svaki vid predrasuda. Jedan od glavnih ciljeva dru\u0161tva treba da bude osposobljavanje svakog pojedinca da bude punopravan gra\u0111anin, po\u0161tuju\u0107i sva prava i du\u017enosti.
\nZaista, kao mladi studenti koji ranije nisu imali dodirnih ta\u010daka sa osobama sa o\u0161te\u0107enim vidom, moramo priznati da smo bila skepti\u010dni povodom prakse kod njih, ali onda su nas demantovali na svakom polju. Hvala im \u0161to su nas nau\u010dili mnogo novih stvari, \u0161to su pokazali da je \u017eivot lijep i da je samo do nas kako \u0107emo da ga \u017eivimo. Hvala im za svaki osmijeh, podr\u0161ku, nau\u010deno Brajevo pismo. Hvala im za pozitivnu energiju i posve\u0107enost.<\/p>\n
Zahvalne na saradnji: Stefana, Ajla, Ivana, Antoneta, Milica R. i Milica M.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
\u201cIskustvo je najbolja \u0161kola\u201d U sredi\u0161tu misije socijalnog rada su principi socijalne pravde, ljudskih prava, odre\u0111ene odgovornosti, kao i po\u0161tovanje razli\u010ditosti. Praksa socijalnog rada danas…<\/p>\n