Socijalni rad je nau\u010dna i primijenjena disciplina koja ima dugu tradiciju ali kratku istoriju. Razlog tome je \u0161to se djelatnostima kojima se danas bavi ova nauka nekada bavila psihologija, sociologija i druge srodne nauke. Definicije socijalnog rada su brojne, ali im je svima zajedni\u010dko stanovi\u0161te da je to poma\u017eu\u0107a, savjetodavna, instruktivna i podsticajna aktivnost. Njen glavni zadatak jeste promovisanje socijalne promjene i rje\u0161avanje problema u kom se pojedinac nalazi i koje mu samim tim ote\u017eavaju egzistenciju i ugro\u017eavaju polo\u017eaj u dru\u0161tvu. Kako je A. Be\u0107in rekao, ovo je nauka koja treba da se bavi kako kurativnim \u2013 ubla\u017eavanjem posljedica stanja potrebe u kom se pojedinac nalazi, tako i preventivnim mjerama \u2013 suzbijanjem mogu\u0107ih uzroka koji stvaraju socijalnu potrebu.
\nKada smo upisivale fakultet svaka od nas je imala predstavu kakvim poslom bi \u017eeljela da se bavi, o tome koji bi posao najvi\u0161e odgovarao nama kao individuama.
\nU sklopu predmeta smo imale priliku da posjetimo razne centre koji se bave socijalnim radom i na taj na\u010din iz prve ruke saznamo kakav \u0107e na\u0161 posao biti u budu\u0107nosti. Zbog situacije sa pandemijom, nismo bile sigurne ni kako \u0107e se ova praksa realizovati, \u0161ta jedna osoba mo\u017ee da nau\u010di za samo pet dana, i da budemo vrlo iskrene, malo smo bile sumnji\u010dave.
\nNama je Savez slijepih Crne Gore i vi\u0161e nego ljubazno \u0161irom otvorio svoja vrata. Savez slijepih se svakodnevno bori za ravnopravan polo\u017eaj osoba sa invaliditetom u dru\u0161tvu, za osna\u017eivanje i integrisanje osoba sa o\u0161te\u0107enim vidom kroz razli\u010dite aktivnosti i planove o kojima smo imale priliku da \u010dujemo. Njihov rad i predanost su nas posebno zaintrigirali. Do\u010dekali su nas jako prijatni i srda\u010dni ljudi sa kojima smo se osje\u0107ale kao da smo u svom domu. Cjelokupna organizacija je na zavidnom nivou, nadovezuju se i lijepo funkcioni\u0161u u zajedni\u010dkom radu. Upoznale smo se sa izvanrednim timom koji su prema nama zaista bili i vi\u0161e nego divni i otvoreni za saradnju.
\nSavez se bavi razli\u010ditim aktivnostima koje obuhvataju svaku sferu \u017eivota osoba sa o\u0161te\u0107enjem vida. Bore se za jednak polo\u017eaj\u00a0 u dru\u0161tvu kao \u0161to to svakoj osobi i pripada. Ve\u0107 prvog dana smo se uvjerile koliko mi ustvari i ne znamo o \u017eivotu kao ni o pravima osoba sa o\u0161te\u0107enim vidom. Saznale smo da je ve\u0107ina termina koje mi svakodnevno koristimo ustvari neispravna, da pristup osobama sa o\u0161te\u0107enim vidom se\u017ee daleko u istoriji i da se kroz nju razvijalo dosta razli\u010ditih pristupa i shvatanja.
\nUkazali su nam kako kroz iskustva drugih tako i kroz sopstvena iskustva, na svakodnevne barijere sa kojima se susre\u0107u osobe sa o\u0161te\u0107enim vidom i moramo priznati da do tog trenutka nismo nikada razmi\u0161ljale niti obra\u0107ale pa\u017enju na takve stvari. Nau\u010dile smo da postoji razlika izme\u0111u invalidnosti i invaliditeta i to je mo\u017eda bilo i najnovije saznanje. Dopada nam se to \u0161to je bio prisutan razgovor i interakcija me\u0111u \u010dlanovima Saveza i nama.
\nIako se za crnogorski zakonski okvir mo\u017ee re\u0107i da je u velikoj mjeri uskla\u0111en sa me\u0111unarodnim kada je u pitanju za\u0161tita osoba sa invaliditetom, implementacija zakonskih rje\u0161enja kao i mjera definisanih strategijom i akcionim planovima, je veoma spora i neefikasna. Klju\u010dne mjere za socijalnu inkluziju osoba sa invaliditetom definisane zakonima odnose se na uklanjanje barijera koje ometaju pristup objektima u javnoj upotrebi, obrazovnim ustanovama, saobra\u0107aju i drugim infrastrukturnim objektima, kao i na prilago\u0111avanje radnih mjesta osoba sa invaliditetom. Svrha Konvencije UN jeste da promovi\u0161e, \u0161titi i osigura puno i ravnopravno u\u017eivanje svih ljudskih prava i osnovnih sloboda od strane svih lica sa invaliditetom i da promovi\u0161e po\u0161tovanje njihovog uro\u0111enog dostojanstva.
\nOsobe sa o\u0161te\u0107enim vidom imaju pravo na obrazovanje kao i svaka druga osoba u na\u0161oj zemlji. Da li je to obrazovanje pristupa\u010dno, to je ve\u0107 pitanje.
\nObrazovanje je dostupno ali ne i pristupa\u010dno svim osobama sa invaliditetom. Ovdje startna pozicija jeste ista kao sa osobama bez o\u0161te\u0107enja, ali dalji koraci nijesu. Nije im pristupa\u010dna literatura, javni prevoz do odre\u0111ene obrazovne ustanove, prezentacije na predavanjima, nijesu svuda postavljene trake.
\nOsobe sa invaliditetom u Crnoj Gori se nalaze u veoma te\u0161kom socio- ekonomskom polo\u017eaju, i jedna su od grupa koja je najizlo\u017eenija diskriminaciji.
\nShvatile smo da je to zaista tako i sigurno \u0107emo se boriti za pobolj\u0161anje njihovog polo\u017eaja.
\nMi, kao dru\u0161tvo, imamo pogre\u0161an pogled na osobe sa invaliditetom, posmatramo ih druga\u010dijima od osoba koje nemaju invalidnost. Da li ste se ikada zapitali za\u0161to je to tako? Kroz istoriju su se stavovi prema njima mijenjali, prvo su posmatrani kao osobe koje su na ro\u0111enju obilje\u017eene od strane magijskih sila, a kasnije sve vi\u0161e se vjerovalo u medicinski model pristupa invalidnosti, kao pasivni
\nobjekti tu\u0111e brige do pristupa invalidnosti kroz prizmu ljudskih prava i socijalnog modela prema kome invalidnost nije li\u010dna karakteristika i individualni problem, ve\u0107 socijalni fenomen.
\nOno \u0161to smo se i mi zapitale jeste da li smo mi ikad imale ovakve poglede na osobe sa invalidno\u0161\u0107u? Svi smo, barem u jednom momentu, imali takve pristupe i poku\u0161avamo da to promijenimo. Mi kao budu\u0107e socijalne radnice posebno moramo imati znanja i razumijevanja, a mislimo da smo u ovih pet dana to i stekle. Ono \u0161to je na\u0161u pa\u017enju najvi\u0161e privuklo jeste Brajevo pismo. Bile smo sigurne da \u0107e nam i o tome pri\u010dati, ali nismo imale ni ideju da \u0107e nas nau\u010diti kako da ga \u010ditamo i pi\u0161emo.
\nMi kao dru\u0161tvo uglavnom pazimo i biramo rije\u010di i postupke prema ovim osobama kako ih ne bismo, na bilo koji na\u010din, povrijedili. Ono \u0161to je ipak istina jeste da ne moramo da posebno obra\u0107amo pa\u017enju ve\u0107 da razgovaramo kao \u0161to bi razgovarale i sa prosje\u010dnom osobom, ali naravno uvijek kulturno i po bontonu.
\nMoramo uvijek da razgovaramo tako \u0161to \u0107emo se direktno obratiti osobi sa o\u0161te\u0107enjem vida, a ne osobi koja je pored nje. Moramo uva\u017eiti njihovu prisutnost i njihovo mi\u0161ljenje.
\nUpoznale smo se sa sportskim i kulturnim aktivnostima osoba sa o\u0161te\u0107enjem vida. Bile smo zaista odu\u0161evljene ambicijom pojedinih \u010dlanova koji zaista ostvaruju vrhunske rezultate i daleko se plasiraju. Saznale smo koji su to sportovi kojima se oni bave i na koji na\u010din uspijevaju da toliko daleko dosti\u017eu.
\nSvaka od ustanova u kojoj smo u okviru prakse bile je jako razli\u010dita i nau\u010dila nas je razli\u010ditim stvarima. Ipak, ono \u0161to je svima zajedni\u010dko je da su sve one u\u010dvrstile na\u0161u ljubav prema poslu socijalnog radnika, a posebno praksa u Savezu slijepih i dale nam novu volju i snagu da se jo\u0161 vi\u0161e potrudimo da budemo uspje\u0161ne kako na fakultetu tako i u budu\u0107em poslu.
\nZahvaljuju\u0107i kvalitetnom timskom radu u Savezu i pozitivnoj atmosferi uspjele smo da usvojimo i nadogradimo ste\u010deno teorijsko znanje. Pored toga, upoznale smo dosta stru\u010dnih i obrazovanih osoba sa kojima bismo u budu\u0107nosti mogle imati dobar poslovni odnos. Iako ovaj posao \u0161alje razna isku\u0161enja i otvara pregr\u0161t mogu\u0107nosti, potrebno je da shvatimo da \u0107e na\u0161e sudbine biti neraskidivo povezane sa sudbinama onih sa kojima \u0107emo raditi.<\/p>\n
Danijela Niki\u0107, Minela Agovi\u0107, Kristina Mili\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Socijalni rad je nau\u010dna i primijenjena disciplina koja ima dugu tradiciju ali kratku istoriju. Razlog tome je \u0161to se djelatnostima kojima se danas bavi ova…<\/p>\n