U prethodnih par mjeseci, u saradnji sa Fakultetom politi\u010dkih nauka, studenti sa smjera Socijalna politika i socijalni rad odra\u0111ivali su obaveznu petodnevnu praksu kroz predmet Socijalni rad sa licima s invaliditetom u Savezu slijepih Crne Gore. Cilj prakse je omogu\u0107avanje studentima, budu\u0107im socijalnim radnicima, da se kroz prakti\u010dan rad upoznaju sa modelima pristupa invaliditetu, dokumentima koji obra\u0111uju prava OSI, da imaju direktnu komunikaciju sa \u010dlanovima-osobama o\u0161te\u0107enog vida, da se upoznaju sa radom Saveza slijepih, a sve u cilju njihovog daljeg zalaganja i stvaranja dru\u0161tvene zajednice u kojoj \u0107e svi biti ravnopravni. Iza nas je jako kvalitetan i konstruktivan rad, na \u010demu zahvaljujemo studentima koji su u devet grupa pro\u0161li program obuke. Danas sa vama dijelimo iskustva prve grupe studenata.<\/p>\n
Naivno o\u010dekivaju\u0107i lako\u0107u pisanja ovog rada, polako smo se susretale sa kompleksno\u0161\u0107u polo\u017eaja u kom se trenutno nalaze osobe sa invaliditetom, u ovom konkretnom slu\u010daju osobe sa djelimi\u010dnim ili potpunim o\u0161te\u0107enjem vida. Pred na\u0161im o\u010dima otvara se lepeza problema u \u010dijem korijenu le\u017ei, naizgled tako prost, a su\u0161tinski najve\u0107i me\u0111u problemima- jednostavna neosvije\u0161\u0107enost i neinformisanost naroda. Odmah mo\u017eemo ista\u0107i va\u017enost medijske nepokrivenosti ove tematike ali i na\u010dina na koji je prikazana ova zajednica \u0161iroj javnosti. Svjedoci smo da naj\u010de\u0161\u0107e osobe sa invaliditetom mo\u017eemo vidjeti samo u slu\u010dajevima kada se bore za mogu\u0107nost ostvarivanja, Me\u0111unarodnom konvencijom o pravima OSI kao i Ustavom i zakonima, zagarantovanih prava. Javnost biva upoznata sa invaliditetom, a da se pritom ne nagla\u0161ava da je to dru\u0161tveni koncept, a ne \u201ckarakterna osobina\u201d.<\/p>\n
Obzirom na to da nismo imale neposredan kontakt ni sa jednom osobom sa o\u0161te\u0107enjem vida u svom okru\u017eenju, tako nikada nismo ni bli\u017ee zadirale u segmente dru\u0161tvenog zbivanja koji se odnose na ove osobe, van onoga \u0161to smo tokom svog \u0161kolovanja na fakultetu saznale putem teorijskog dijela ili imale prilike da \u010dujemo putem medija. Iz pomenutog razloga, ova praksa je za nas zna\u010dila jedno novo i korisno iskustvo, a ono \u0161to smo nau\u010dile poha\u0111aju\u0107i je, promijenilo je na\u0161e uobi\u010dajene percepcije o ovoj populaciji. Zahvaljuju\u0107i opu\u0161tenoj atmosferi, dobroj organizaciji i stru\u010dnosti mentora i izvo\u0111a\u010da prakse, rad se izvodio u vidu diskusije i mi, studenti, bili smo podstaknuti da pitamo bilo kakva pitanja i rije\u0161imo nedoumice koje smo imali, a samim tim smo i dobili pregr\u0161t novih informacija. Kao budu\u0107e socijalne radnice, smatramo da je praksa neizostavni dio na\u0161eg \u0161kolovanja, a dobro odra\u0111ena i organizovana praksa garantuje sticanje raznih korisnih vje\u0161tina i znanja potrebnih u ovoj profesiji.<\/p>\n
Prakti\u010dni rad koji smo obavile u nevladinom udru\u017eenju ”Savez slijepih Crne Gore”, koji, kao glavnu komponentu rada, izdvaja zastupanje prava i pru\u017eanje podr\u0161ke osobama sa o\u0161te\u0107enjem vida, za nas je predstavljao korak u realnost sa kojom se svakodnevno suo\u010davaju osobe sa invaliditetom, a konkretno osobe sa o\u0161te\u0107enjem vida. U Savezu slijepih Crne Gore obavile smo praksu u trajanju od pet dana. Za to vrijeme stekle smo iskustvo koje je nadma\u0161ilo na\u0161a o\u010dekivanja. Prije svega, mi bismo istakle lijep do\u010dek i gostoprimstvo koje su nam priredili izvo\u0111a\u010di prakse i svi ostali \u010dlanovi Saveza, a zatim profesionalnost i \u0161iroki obim informacija koje su nam prenijeli. U toku posjete upoznale smo se sa \u010dlanovima Saveza koji su nas uputili u njegov rad. Utvrdile smo prethodna znanja o pravima osoba sa invaliditetom, saznale kakve sve barijere postoje i na koji na\u010din se Savez zala\u017ee da omogu\u0107i ovim osobama ostvarenje svojih prava i zadovoljenje \u201cpotreba\u201d. Predstavili su nam rad svoje ustanove i bli\u017ee nam objasnili zalaganja i saradnju sa dr\u017eavnim i NVO udru\u017eenjima. Ono \u0161to je, izme\u0111u ostalog, bilo veoma interesantno za nas jesu aktivnosti koje se realizuju u okviru Saveza. Imale smo priliku da se upoznamo i sa Brajevim pismom i na\u010dinom opismenjavanja i obrazovanja. Posjetili smo i \u0161tampariju koja se nalazi u okviru Saveza i u kojoj se \u0161tampaju knjige na Brajevom pismu. \u010clanovi Saveza su nas uputili u njihovu namjeru da od\u0161tampaju Bukvar na Brajevom pismu, radi pomo\u0107i u opismenjavanju osoba sa o\u0161te\u0107enjem vida, prilikom njihovog osnovnog obrazovanja. Nije te\u0161ko zaklju\u010diti da Savez ula\u017ee veliki trud i kada je u pitanju obezbije\u0111ivanje literature za osobe sa o\u0161te\u0107enjem vida. Savez posjeduje \u0161tampariju, kao i studio za potrebe radio stanice koja se emituje na internetu. Ono \u0161to je tako\u0111e bitno pomenuti jeste i to da su neki \u010dlanovi Saveza istaknuti sportisti. Zna\u010dajan je obim aktivnosti, kako sportskih tako i kulturnih i muzi\u010dkih, koje upra\u017enjavaju osobe sa o\u0161te\u0107enjem vida iz ovog saveza.<\/p>\n
Jedno od zna\u010dajnijih pitanja koje smo prou\u010davali i o kome smo diskutovali tokom prakti\u010dne nastave, jeste pitanje pravilnog pristupa i komunikacije sa osobama sa invaliditetom, tj. terminolo\u0161ke diskriminacije istih. Od nas se ne o\u010dekuje da pokazujemo sa\u017ealjenje prema njima, ve\u0107 da se pona\u0161amo kao prema jednakima, jer one to i jesu. Nau\u010dili smo da kori\u0161\u0107enje neadekvatnih termina mo\u017ee negativno da uti\u010de na sliku koju ove osobe imaju o sebi i dru\u0161tvu \u010diji su punopravni \u010dlanovi. \u010cinjenica je da se u svakodnevnom govoru, u medijima, lokalnim i dr\u017eavnim institucijama, \u010dak i u slu\u017ebenim dokumentima i dalje koriste vrlo razli\u010diti izrazi poput \u201einvalidi\u201c, \u201einvalidna lica\u201c, \u201ehendikepirana lica\u201c, \u201eosobe sa posebnim potrebama\u201c i sli\u010dno. Ovakvi pojmovi \u010desto predstavljaju izvor diskriminacije jer se njihovom upotrebom negira li\u010dnost OSI, a isti\u010de njihova ograni\u010denost, smetnja, nesposobnost. Tako\u0111e, bilo je rije\u010di o modelima pristupa osobama sa invaliditetom. Tako smo nau\u010dile i to da neki od njih u velikoj mjeri naru\u0161avaju prava i slobode ovih pojedinaca kao i njihov fizi\u010dki i psihi\u010dki integritet.<\/p>\n
Moramo priznati da je ve\u0107ina nas ranije bila sigurna u to da Zakon dr\u017ei sva pitanja pod kontrolom, da je naklonjen osobama sa invaliditetom i da je lako izbrisati sve nepravilnosti i ukloniti prepreke koje se ti\u010du nesmetanog i potpunog u\u017eivanja prava, koja svima jednako pripadaju. Me\u0111utim, nakon petodnevnog boravka u ovoj instituciji, shvatile smo da se radi o druga\u010dijoj stvarnosti i da je mnogo te\u017ee doprijeti do nadle\u017enih organa, da \u010desto ima pre\u010dih pitanja kojima se isti moraju pozabaviti, a da mnogi djelovi zakona kojima se garantuju razna prava i mogu\u0107nosti osobama sa o\u0161te\u0107enjem vida, nisu realizovani u praksi. Po\u010dev od prepreka fizi\u010dkog karaktera, u svakodnevnom kretanju, prevozu ili kori\u0161\u0107enju usluga raznih institucija i objekata, mo\u017eemo zaklju\u010diti da se ne vodi ra\u010duna o prilagodljivosti ovih stavki osobama sa o\u0161te\u0107enjem vida, usljed \u010dega se name\u0107e zaklju\u010dak da je i te kako potrebno bolje anga\u017eovanje u savladavanju i modifikovanju arhitektonskih barijera prije svega, a zatim uraditi osvrt na onaj drugi dio pri\u010de koji se odnosi na stav dru\u0161tva o ovim osobama i na spremnost zajednice da u\u010destvuje u integraciji osoba sa o\u0161te\u0107enjem vida u sve svoje segmente i djelove. Ovo su samo neke od pote\u0161ko\u0107a koje vode ka sr\u017ei problema, a o kojem smo nau\u010dile dosta toga putem iskustava i izlaganja \u010dlanova Saveza. Duboko ukorijenjeni stereotipi i predrasude, na\u017ealost karakteristi\u010dni za na\u0161e podneblje, a koje oblikuju na\u0161e perspektive na podvjesnom nivou, ne mimoilaze ni osobe sa invaliditetom. Gledanje na njih kroz prizmu invalidnosti, zanemaruju\u0107i \u010dinjenicu da je ta invalidnost samo jedna od mnogobrojnih aspekata te li\u010dnosti, nije strano za ovo dru\u0161tvo.<\/p>\n
Prije ove prakse, prizna\u0107emo, nismo dovoljno razmi\u0161ljalie o pojedinostima kao \u0161to su termini i izrazi koji se koriste za opisivanje osoba sa invaliditetom. Sada smo ve\u0107 nau\u010dile koji su od njih ispravni i \u0161ta je po\u017eeljno re\u0107i u svakodnevnom govoru, kada govorimo o osobama sa invaliditetom, a posebno kada sa njima razgovaramo. Uvidjele smo i razlike izme\u0111u nekih termina, koji nam mogu zvu\u010dati kao sinonimi, iako to nijesu. Nau\u010dile smo da osobe sa invaliditetom trebamo posmatrati kao i sve druge osobe bez invaliditeta, jer ih od njih dijeli samo na\u010din zadovoljavanja svojih \u201cpotreba\u201d. Stoga, one nisu \u201eosobe sa posebnim potrebama\u201c, jer imaju iste potrebe kao i svi ostali \u2013 potrebu da obezbijede svoju osnovnu egzistenciju, potrebu za komunikacijom i dru\u017eenjem, za po\u0161tovanjem i priznanjem, potrebu za obrazovanjem, napredovanjem, ve\u0107, naprotiv, radi se o posebnim modalitetima zadovoljavanja identi\u010dnih potreba. Kako ka\u017ee latinska izreka \u201comnia mea me mecum porto\u201d iliti \u201c sve svoje nosim sa sobom\u201d, sve ono \u0161to smo mi, sa svim svojim manama, vrlinama, uvjerenjima, nadanjima i osje\u0107anjima, kao ljudi nosimo sa sobom. \u017divimo u vremenu istaknute individualnosti, ponose\u0107i se njome, a da u tom duhu nismo spremni prihvatiti vlastitu odgovornost i ulo\u017eiti trud u stvaranje empati\u010dnog, tolerantnog, zdravog dru\u0161tva svjesnog neizmjerne ljepote razli\u010ditosti. I na kraju, sve nas ovo vodi jednom jednostavnom zaklju\u010dku- njihov \u2018\u2019problem\u201d nije njihov, ve\u0107 problem cijelog dru\u0161tva, problem svih nas.<\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n
An\u0111ela Bulatovi\u0107, Aldina Ko\u0161tovi\u0107, Jelena Miranovi\u0107, Mileva Leki\u0107, Milica Gari\u0107<\/p>\n
<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
U prethodnih par mjeseci, u saradnji sa Fakultetom politi\u010dkih nauka, studenti sa smjera Socijalna politika i socijalni rad odra\u0111ivali su obaveznu petodnevnu praksu kroz predmet…<\/p>\n