\u201cMeni nikada tama nije zamijenila svjetlost, jer svjetlost je u du\u0161i, srcu, u glavi. Ka\u017eu da u tami tunela uvijek postoji svjetlost. Tako je i kod mene – svjetlost du\u0161e obasjava moj \u017eivot\u201d<\/p>\n
http:\/\/www.vijesti.me\/media\/cache\/1b\/a7\/1ba7a40624010b874234e34ebdb770d4.jpg” border=”0” alt=”Svjetlost du\u0161e obasjava na\u0161 \u017eivot”<\/p>\n
Nije vid sve \u0161to o\u010di vide, ve\u0107 \u0161to du\u0161a osje\u0107a i srce ka\u017ee. Nije \u010dovjek sna\u017ean onoliko koliko drugi misle, ve\u0107 onoliko koliko on misli. Ljudi ne smiju nikada da se predaju. Treba da vjeruju u sebe i da \u017eive svaki minut. \u017divot je jedan lavirint iz koga mora\u0161 na\u0107i izlaz. Trudim se da idem dva koraka unazad, tri naprijed. I uspijevam\u201d, ka\u017ee Nik\u0161i\u0107anin Velizar Obradovi\u0107, mladi\u0107 koji je 2010, kada je imao 23 godine, potpuno izgubio vid. Ali ne, kako re\u010de, i svjetlost, jer ne priznaje floskulu da je svjetlo zamijenila tama. \u201cMeni nikada tama nije zamijenila svjetlost, jer svjetlost je u du\u0161i, srcu, u glavi. Ka\u017eu da u tami tunela uvijek postoji svjetlost. Tako je i kod mene – svjetlost du\u0161e obasjava moj \u017eivot\u201d. \u201cImao sam djelimi\u010dno o\u0161te\u0107enje vida, a u oktobru 2009. vid sam polako po\u010deo da gubim, sve do 13. aprila 2010, kada sam potpuno ostao bez vida. Nedjelju dana je trajao \u017eal za vidom. Ni vi\u0161e, ni manje. Onda sam ustao i rekao sebi: mogu, moram i ho\u0107u. Najve\u0107i \u017eal je bio kako \u0107u stvoriti porodicu\u201d, priznaje Velizar. A porodica je tu. Pro\u0161le godine se o\u017eenio sa \u017deljkom, djevojkom iz Pljevalja koja tako\u0111e ne vidi, a prije dva mjeseca dobili su sina Andreja. \u201cKada sam upoznao \u017deljku nijesam ni slutio da \u0107e nam se desiti ljubav. \u017delio sam samo da svima budem primjer kako se treba boriti sa invaliditetom. Pojedini su rekli da sam mogao na\u0107i osobu bez invaliditeta. Za\u0161to \u0107e nekome o\u010di, ako nema du\u0161u i srce. A moja \u017deljka ima to\u201d, ka\u017ee Velizar.<\/p>\n
http:\/\/www.vijesti.me\/media\/cache\/67\/17\/671784086ff257a2fe282eb8f6db487e.jpg?id=830750&width=480” border=”0” alt=”Velizar i \u017deljka Obradovi\u0107”<\/p>\n
\u017deljka, koja je iz pljevaljskog sela Vrbica, vid je izgubila 2005. godine. Oti\u0161la je kod o\u010dnog ljekara na kontrolu i saznala da ima pro\u0161irene krvne sudove.\u00a0\u201cNakon prvog lasera pukao mi je kapilar, onda su ra\u0111ene hiru\u0161ke operacije, ali ni\u0161ta nije bilo bolje. Imala sam \u0161est hiru\u0161kih operacija i desetak laserskih. Sve je bilo gore i gore, dok nijesam potpuno izgubila vid. \u00a0 Bilo je te\u0161ko, ali izborila sam se zahvaljuju\u0107i podr\u0161ci porodice koja je cijelo vrijeme bila uz mene\u201d, ka\u017ee \u017deljka kojoj, bez obzira na sve \u017eivotne te\u0161ko\u0107e, osmijeh ne silazi sa lica. Dok Velizar ne zna za strah, i desetak dana nakon \u0161to je po\u010deo da koristi \u0161tap za samostalno kretanje ve\u0107 je stigao do Podgorice, strah je \u017deljkin vjerni pratilac od 2005. \u201cTrebalo mi je du\u017ee vremena da se oslobodim i nau\u010dim da se kre\u0107em slobodno. I danas taj strah traje. Nijesam skroz opu\u0161tena\u201d, priznaje \u017deljka koja je Velizara upoznala preko bratovog prijatelja. Htjeli su da je upoznaju sa momkom koji hrabro kora\u010da kroz \u017eivot i koji ne priznaje prepreke. \u017deljeli su da na nju \u201cpre\u0111e\u201d malo njegove hrabrosti. Nijesu ni slutili da \u0107e u Velizaru na\u0107i \u017eivotnog saputnika. \u201cPo\u010deli smo da se dru\u017eimo 2012. \u00a0 Vjen\u010dali smo se 23. novembra pro\u0161le godine. Toliko se dobro poznajemo da ne mo\u017eemo jedno drugo prevariti kada smo sre\u0107ni ili tu\u017eni\u201d, ka\u017ee \u017deljka. Iako su joj njeni opisali kako Velizar izgleda priznaje da voli da sama stvara slike i da rijetko kad pogrije\u0161i u tome. Od samog po\u010detka, ka\u017ee, znala je da je njen Bato crn, dobar i tvrdoglav.\u00a0 Prije dva mjeseca \u017deljka i Velizar postali su roditelji malog Andreja. Ro\u0111en u sedmom mjesecu trudno\u0107e, sa ne\u0161to malo preko dva kilograma, Andrej je od po\u010detka pokazao da je borac. Kao i njegovi roditelji. \u201cBilo je malo straha kako \u0107emo se sna\u0107i u ulozi roditelja, ali mi uvijek vjerujemo da sve mo\u017eemo zajedno. A i \u017eelja za djetetom je bila ja\u010da od tog straha. Andreja su mi donijeli tek posle 41. dana jer je bio u inkubatoru, po\u0161to je ro\u0111en kao nedono\u0161\u010de. A kada sam ga uzela u naru\u010dje osje\u0107aj je bio fantasti\u010dan. To se ne mo\u017ee rije\u010dima opisati\u201d, sa toplinom u glasu pri\u010da novope\u010dena mama. Velizar ka\u017ee da je ro\u0111enje Andreja ispunjenje njegove \u017eivotne \u017eelje i priznaje da se potajno nadao da \u0107e dobiti \u0107erkicu. \u201cNe pla\u0161im se budu\u0107nosti jer sam navikao da se kroz \u017eivot borim. Sada imam i dodatni razlog, to je Andrej. Samo se pla\u0161im da ne budem previ\u0161e strog otac\u201d, priznaje Velizar. \u017deljka ka\u017ee da strah od odrastanja djeteta i od budu\u0107nosti postoji i kod ljudi koji vide, a ne samo kod slabovidih, i da je to sastavni dio \u017eivota. \u201cPostoji \u017eal \u0161to ne\u0107u mo\u0107i nikada da vidim kako Andrej izgleda, ali mo\u0107i \u0107u da zami\u0161ljam kakav je, da stvorim sliku o njemu. Svima koji imaju bilo kakav zdravstveni problem, a posebno ljudima koji ne vide, poru\u010dila bih da ne odustaju od borbe, da sre\u0107a postoji samo se za nju treba izboriti\u201d, poru\u010dila je \u017deljka koja priznaje da se od \u017deljke prije 2005. razlikuje po borbenosti i upornosti. I po tome \u0161to sada ima Andreja i Velizara. Ne treba nam ni\u010dija milostinja, samo \u017eelimo da radimo. Mislim da smo jedini bra\u010dni par u Crnoj Gori da oboje ne vidimo. Ne tra\u017eim nikoga da mi da ono \u0161to ne zaslu\u017eujem i ne treba mi ni\u010dija milostinja.\u00a0Samo tra\u017eim posao, priliku da radim i zara\u0111ujem, da izdr\u017eavam svoju porodicu. Nikada ne bih prihvatio ne\u010diju samilost, ve\u0107 samo da \u017eivim od svoga rada\u201d, ka\u017ee Velizar.\u00a0 On \u00a0na ra\u010dun li\u010dne invalidnine, tu\u0111e pomo\u0107i i porodi\u010dne penzije prima 290 eura.\u00a0 Priznaje da mu je naj\u017ealije dati novac za taksi. On svuda ide pje\u0161ke, ali \u017deljka jo\u0161 nije nau\u010dila sama da se kre\u0107e jer ne poznaje grad, pa im je taksi jo\u0161 neophodan. Ni\u0161ta bez bake Vojke Golubovi\u0107 Obradovi\u0107i priznaju da bi te\u0161ko mogli bez \u017deljkine majke, Vojke Golubovi\u0107. Ona radi sve oko Andreja i njihova je, kako re\u010de Velizar, i lijeva i desna ruka. \u201cBaba je tu, radi sve oko Andreja, a ja ga pridr\u017eim i dodam \u0161ta treba. Tu sam da ga mazim i da mu pri\u010dam\u201d, sa osmijehom punim nje\u017enosti ka\u017ee \u017deljka. Baka nije htjela ni\u0161ta da ka\u017ee, ni da se fotografi\u0161e, ali zato zet nije \u0161tedio rije\u010di hvale. S razlogom. \u201cMi se trudimo, ali bez njene pomo\u0107i te\u0161ko bi ovo bilo. Nikada joj se nas dvoje, a i na\u0161e dijete, ne mo\u017eemo dovoljno zahvaliti za sve \u0161to je uradila i radi za nas. Nadam se da \u0107u jednoga dana mo\u0107i da joj ovo vratim\u201d, priznaje Velizar.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
\u201cMeni nikada tama nije zamijenila svjetlost, jer svjetlost je u du\u0161i, srcu, u glavi. Ka\u017eu da u tami tunela uvijek postoji svjetlost. Tako je i…<\/p>\n