Prije nekoliko godina, kada sam \u017eeni koju sam upoznala na jednoj zabavi spomenula da radim kao u\u010diteljica u \u0161koli za djecu o\u0161te\u0107enog vida, ona me zbunjeno pogledala. \u201cMogu li vas ne\u0161to pitati?\u201c rekla je. \u201cKako vi razgovarate sa svojim u\u010denicima?\u201c Objasnila sam joj da su u\u010denici o\u0161te\u0107enog vida, a ne o\u0161te\u0107enog sluha. Podi\u017eu\u0107i dlanove, u gesti jo\u0161 ve\u0107e zbunjenosti, rekla je: \u201cDa, znam da nisu o\u0161te\u0107enog sluha. Ali ono \u0161to mislim jest, kako vi zapravo razgovarate s njima?\u201c I ranije su mi inteligentni ljudi postavljali sli\u010dna pitanja, stoga sam slutila da \u017eena zapravo nije ta\u010dno znala \u0161to misli. Bila je svjesna samo da u njenom umu postoji znatna intelektualna barijera izme\u0111u osoba sa i bez o\u0161te\u0107enja vida. Da, osobe o\u0161te\u0107enog vida mogu \u010duti.
\nNo, mogu li razumjeti? Kroz istoriju i razli\u010dite kulture, pri\u010de o osobama o\u0161te\u0107enog vida naj\u010de\u0161\u0107e su se lomile kroz prizmu mitova. Ili se percipiraju kao osobe vrijedne \u017ealjenja, nesposobne za u\u010denje, ili kao vje\u0161ti majstori obmane, ili kao mistike koji posjeduju natprirodne mo\u0107i.
\nVe\u0107ina studenata o\u0161te\u0107enog vida u Me\u0111unarodnom institutu za socijalne preduzetnike u Trivandrumu u Indiji, dijelu organizacije Braille bez granica, do\u0161la je iz zemalja u razvoju:
\nMadagaskara, Kolumbije, Tibeta, Liberije, Gane, Kenije, Nepala i Indije. U tim se zemljama \u0161kola za djecu o\u0161te\u0107enog vida smatra apsurdnim rasipanjem resursa i truda. U\u010ditelji i profesori u redovnim \u0161kolama odbijaju \u0161kolovati djecu o\u0161te\u0107enog vida, a kada ona dosegnu radnu dob, niko ih ne \u017eeli zaposliti. Pri\u010de o ka\u017enjavanju, zatvaranju, izolaciji i napu\u0161tanju, na\u017ealost, ne pripadaju pro\u0161losti mra\u010dnog srednjeg vijeka, ve\u0107 se doga\u0111aju i danas. Od desetero djece o\u0161te\u0107enog vida iz zemalja u razvoju, devetero ih jo\u0161 uvijek nema pristup obrazovanju, mnogi samo zbog toga \u0161to su o\u0161te\u0107enog vida.
\nS druge strane, gubitak vida je me\u0111u fizi\u010dkim o\u0161te\u0107enjima kojih se ljudi najvi\u0161e boje. Odbojnost prema o\u0161te\u0107enju vida postoji iz istog razloga kao i ve\u0107ina drugih predrasuda: nedostatka znanja. Neznanje je sna\u017ean generator straha. Me\u0111utim, svakome ko nije proveo vi\u0161e od pet minuta sa osobom o\u0161te\u0107enog vida mo\u017ee biti opro\u0161teno \u0161to misli, kao \u017eena koju sam upoznala na zabavi, da postoji nepremostivi jaz izme\u0111u osoba i onih bez o\u0161te\u0107enja vida. Za mnoge od nas vid je primarni na\u010din interpretacije svijeta oko nas. Prije nego sam po\u010dela \u017eivjeti i raditi u kolektivu sa osobama o\u0161te\u0107enog vida i sama se pitala o tome kako uspostaviti smisleni kontakt sa osobama o\u0161te\u0107enog vida. Kad god bih vidjela osobu o\u0161te\u010denog vida na ulici, s odre\u0111enom nelagodom nadala sam se da ne\u0107u morati komunicirati s njom.
\nPierre Villey, francuski profesor knji\u017eevnosti (osoba o\u0161te\u0107enog vida) u svojoj je knjizi iz 1930. \u201cSvijet osoba o\u0161te\u0107enog vida\u201c, sa\u017eeo stra\u0161an karneval predrasuda i praznovjerja koje su se prenosile kroz vjekove. \u201eOsobe bez o\u0161te\u0107enja vida ne procjenjuju osobe o\u0161te\u0107enog vida na temelju njihovih li\u010dnih karakteristika, ve\u0107 prema strahu koji u njima izaziva koncept o\u0161te\u0107enja vida.\u201c<\/p>\n
Georgina Kleege, predava\u010dica na Univerzitetu Kolumbija u Berkeleyu (osoba o\u0161te\u0107enog vida), zapisala je jo\u0161 kra\u0107e \u201cOsobe o\u0161te\u0107enog vida su ili natprirodni ili neljudi, vanzemaljci ili \u017eivotinje.\u201c Vlastiti vid uzimamo zdravo za gotovo, dr\u017ee\u0107i ga se tako ropski i preplavljeni povr\u0161nim podacima koje nam daje da \u010dak i osobi koja briljantno vidi treba nevjerojatno mnogo vremena da prepozna o\u010dito: Obi\u010dno se iza o\u010diju koje ne vide nalazi savr\u0161eno zdravo, aktivno i normalno ljudsko bi\u0107e.<\/p>\n
Rosemary Mahoney<\/p>\n
New York Times, 14th of January 2014.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Prije nekoliko godina, kada sam \u017eeni koju sam upoznala na jednoj zabavi spomenula da radim kao u\u010diteljica u \u0161koli za djecu o\u0161te\u0107enog vida, ona me…<\/p>\n