Pomo\u0107 dr\u017eave \u2013 deklarativnan<\/p>\n
\u201eOna je meni bila kao \u010dlan porodice, u pravom smislu te rije\u010di”, ka\u017ee Marijana Mugo\u0161a \u0160\u0107eki\u0107, prva korisnica psa vodi\u010da u Crnoj Gori. Ksena, zlatni labrador, uz Marijanu je bila gotovo deset godina. 10. aprila 2018. uginula je od tumora slezine. Marijana i Ksena zajedno su pro\u0161le mnogo toga, uklju\u010duju\u0107i i \u010detvorogodi\u0161nji spor koji je vo\u0111en protiv Glavnog grada, na \u010delu sa nekada\u0161njim predsjednikom Op\u0161tine Miomirom Mugo\u0161om. Marijani je 2008. godine, prema odluci tada\u0161njeg gradona\u010delnika, zabranjeno da sa psom vodi\u010dem dolazi na posao u Skup\u0161tinu Glavnog grada, gdje je radila kao pravnica. Diskriminacija, grubo kr\u0161enje ljudskih prava i tada\u0161njeg Zakona o kretanju slijepih lica uz pomo\u0107 psa vodi\u010da na kraju je ipak kulminiralo Marijaninom pobjedom u sporu. Zahvaljuju\u0107i ovom slu\u010daju, dru\u0161tvo je po\u010delo postajati svjesnije zna\u010daja psa vodi\u010da za osobe koje imaju o\u0161te\u0107enje vida. \u201ePonekad se desi da taksista ne\u0107e da primi osobu sa psom vodi\u010dem, ali to je rijetko. Ja sam uvijek praktikovala, a to i druge savjetujem, da se naglasi, kada se poru\u010duje taksi, da je stranka sa psom, i onda se po\u0161alje taksista kojem to ne smeta\u201c, pri\u010da Marijana za Monitor. \u201eLjudi pokazuju mnogo vi\u0161e razumijevanja za osobe koje se kre\u0107u uz pomo\u0107 psa vodi\u010da nego ranije\u201c, nagla\u0161ava Marijana Mugo\u0161a. No dru\u0161tvo jo\u0161 nije do\u0161lo do nivoa kakav je u zapadnim zemljama kada je u pitanju prihvatanje pasa koji poma\u017eu osobama s invaliditetom. \u201eTako, na primjer, osoba ne mo\u017ee u\u0107i sa psom vodi\u010dem u pravoslavne crkve ili d\u017eamije, dok katoli\u010dka crkva to ne brani”. Pas vodi\u010d je za osobe s o\u0161te\u0107enim vidom od izuzetnog zna\u010daja. Opu\u0161tenije kretanje, samostalnost i samopouzdanje samo su dio dobrobiti koje ljudi sa o\u0161te\u0107enjima vida sti\u010du kada uz sebe imaju ovakvog prijatelja. Psa vodi\u010da jo\u0161 va\u017enijim korisniku \u010dini emocija koja prerasta u ne\u0161to mnogo vi\u0161e od pomo\u0107i u kretanju. \u201eTi psi vi\u0161estruko poma\u017eu ljudima. To \u0161to vode po meni, \u010dak najmanji segment u odnosu na sve ono \u0161to pru\u017ea pas”, ka\u017ee Marijana u razgovoru za nedjeljnik Monitor. Vrijeme koje provodi dok \u010deka drugog psa vodi\u010da za nju je prili\u010dno te\u0161ko. \u201eSa Ksenom sam znala da uklju\u010dim slu\u0161alice, pustim muziku i idemo ravno do prvog semafora, tu stanem, dam njoj komandu. Do ku\u0107e nisam ni morala dati komandu, idemo doma i to je to”, obja\u0161njava. Kretanje samo uz pomo\u0107 bijelog \u0161tapa, na koji se oslanja i\u0161\u010dekuju\u0107i novog prijatelja prili\u010dno je nezgodno nakon deset godina provedenih uz Ksenu. \u201eJa se svakog dana o\u010de\u0161em o neko drvo, o neki semafor, o nekog \u010dovjeka, zaka\u010dim nekog \u0161tapom, i koliko god da ka\u017eu super se ona kre\u0107e, to je vrlo te\u0161ko”, opisuje svoje kretanje bez psa. Uz Ksenu se, kako ka\u017ee, de\u0161avalo da je ljudi ni ne primijete jer se kretala samostalnije, br\u017ee i sa vi\u0161e samopouzdanja. ,,Ja bih, recimo, od Preko Mora\u010de do Maksim zgrade stigla za nekih deset minuta, a sada, bogami, treba mi blizu 25 minuta, pola sata. Polako, ne smijem \u017euriti, ne smijem upadati u neke rizike, a i umorim se” govori Marijana. Kroz nekoliko mjeseci dolazi instruktor koji \u0107e obaviti procjenu njenog kretanja kako bi mogla dobiti novog psa. Procjena se obavlja tako \u0161to osobu obilazi instruktor za obuku pasa vodi\u010da koji posmatra njeno kretanje uz pomo\u0107 bijelog \u0161tapa, prela\u017eenje ulice, orjentaciju, snala\u017eenje u gradskom prevozu, i na osnovu cjelokupnog pona\u0161anja ocjenjuje kakav joj je pas potreban. Karakteristike psa, njegov temperament, brzina, veli\u010dina, prilago\u0111avaju se potrebama budu\u0107eg vlasnika. Naredni korak je izdvajanje sredstava kako bi osoba dobila svog psa. Me\u0111utim, pas vodi\u010d kao pomo\u0107 koja unapre\u0111uje kvalitet osoba sa o\u0161te\u0107enjima vida, u na\u0161oj zemlji je luksuz. Cijena obuke, koja se obavlja u zagreba\u010dkom Centru za rehabilitaciju Silver, i prenosa u Crnu Goru iznosi oko petnaest hiljada eura. Novac se obezbje\u0111uje iz donacija koje naj\u010de\u0161\u0107e dolaze od pojedinaca, privatnog i nevladinog sektora. Pomo\u0107 dr\u017eave uglavnom je samo deklarativna. Gra\u0111ani kojima je pas vodi\u010d neophodan ne mogu da ga sami priu\u0161te. To ni u u svijetu nigdje nije praksa. ,,Rije\u010d je o, da se grubo izrazim, vrsti pomagala koje bi trebala da finansira dr\u017eava”, obja\u0161njava Marijana. Ona smatra da je mogu\u0107e da institucije nisu dovoljno svjesne koristi pasa vodi\u010da i da nisu zainteresovane, a \u010desto se pravdaju da je to skupo, te preporu\u010duju kretanje uz pomo\u0107 bijelog \u0161tapa ili bliskih osoba. \u201eTretiraju psa vodi\u010da kao luksuz, a ja mislim da mnogo vi\u0161e ima luksuza u pona\u0161anju na\u0161ih funkcionera. Na kraju krajeva, nije to veliki broj, svega mo\u017eda pet pasa u Crnoj Gori”, isti\u010de Marijana. Ona smatra da je isplativije imati psa nego, na primjer, personalnog asistenta. Satnica se asistentu pla\u0107a oko 3 eura, i on ima radno vrijeme. \u201ePas vam je na raspolaganju 24 sata. Kad to saberete sa sedam do devet godina prosje\u010dnog radnog vijeka psa, mnogo je isplativije. A pri tom imate prijatelja, nikad niste sami, i osje\u0107aj samopouzdanja se podi\u017ee kod ljudi sa bilo kojim invaliditetom”, ka\u017ee ona. Ipak, napominje da je na osobama koje imaju potrebu za psom vodi\u010dem da podi\u017eu svijest u dru\u0161tvu i institucijama o dobrobiti ne samo ove vrste pomo\u0107i, ve\u0107 i drugih prava koja pripadaju osobama s o\u0161te\u0107enjima vida. \u201eMoramo da napravimo ve\u0107i pritisak, jasnije da tra\u017eimo prava koja nam pripadaju po Konvenciji, po svim zakonima, pa i preko me\u0111unarodnih institucija. Pogotovo sada kada idemo prema Evropskoj uniji, ne treba da se pla\u0161imo da pravimo sna\u017ean pritisak, ni da se stidimo da uporno tra\u017eimo svoja prava”, smatra Marijana. Podje\u0107a se i na sudski proces koji je vodila protiv Glavnog grada. \u201eDa nisam onda bila uporna i istrajna, to se ne bi zavr\u0161ilo. Klju\u010dna je upornost koja je na nama. Koliko god \u0107u na\u0107i zamjerku instituciji, toliko mogu i sebi. Pa i za to \u0161to, na primjer, nema dovoljno zvu\u010dnih semafora u gradu, ili taktilnih traka. Mi moramo skrenuti pa\u017enju na to” poru\u010duje Marijana Mugo\u0161a. Posebno je va\u017eno, nagla\u0161ava, pripremiti dru\u0161tvo i sistem za ne\u0161to \u0161to je novo, pa onda to i primjenjivati. \u201eKod nas je nekako sve usvoji\u0107emo zakone, propise, a da li smo mi zreli za primjenu toga, e to je ve\u0107 druga stvar”, ka\u017ee Marijana.<\/p>\n
Izvor: Monitor, jun 2018.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Pomo\u0107 dr\u017eave \u2013 deklarativnan \u201eOna je meni bila kao \u010dlan porodice, u pravom smislu te rije\u010di”, ka\u017ee Marijana Mugo\u0161a \u0160\u0107eki\u0107, prva korisnica psa vodi\u010da u…<\/p>\n