Po\u0161tovani \u010ditaoci sajta Saveza slijepih Crne Gore, u tekstu koji je pred vama mo\u017eete pro\u010ditati kada su, u kojoj mjeri, sa koliko hrabrosti Goran Macanovi\u0107 i An\u0111ela Dragovi\u0107 odlu\u010dili da se kre\u0107u uz pomo\u0107 bijelog \u0161tapa.<\/p>\n
\u201cBijeli \u0161tap sam po\u010deo koristiti u toku studiranja u svojoj 23 godini\u201d isti\u010de Goran Macanovi\u0107.
\n\u201cIako sam imao o\u0161te\u0107enje vida od ro\u0111enja, ostaci vida koje sam imao su mi omogu\u0107avali da se sasvim odli\u010dno snalazim i u kretanju, ali i u \u010ditanju i pisanju tokom \u0161kolovanja. Sa sedamnaest godina sam saznao da imam uve\u0107an o\u010dni pritisak i da \u0107u po prognozama ljekara za veoma kratko vrijeme potpuno izgubiti vid. Prognoze ljekara su se obistinile tek posle 5-6 godina. Kako sam postepeno gubio vid to sam se neko vrijeme odupirao da po\u010dnem da koristim bijeli \u0161tap. Razlozi su bili, vjerujem, kao i kod ve\u0107ine drugih osoba koje su trenutno ili su bile u sli\u010dnoj situaciji, vezani za strah od negativnih reakcija okoline, li\u010dna neosvije\u0161\u0107enost i stav da \u0107e me dru\u0161tvo smatrati manje vrijednim. Naravno, svi ovi razlozi su potpuno pogre\u0161ni i iz mog iskustva su se pokazali potpuno neopravdani. \u201c<\/p>\n
Macanovi\u0107 dalje navodi da ni tada, kao ni danas nije postojala mogu\u0107nost da poha\u0111a obuku za kori\u0161\u0107enje bijelog \u0161tapa, to je prve korake sa bijelim \u0161tapom savladavao na osnovu savjeta drugih osoba sa o\u0161te\u0107enim vidom koje su koristile bijeli \u0161tap. \u201cJedan od najve\u0107ih strahova koje sam imao je bilo o\u010dekivanje da \u0107e me kolege iz studentskog doma sa kojima sam nekoliko godina \u017eivio i kretao se bez \u0161tapa svakodnevno ispitivati o tome \u0161ta se dogodilo, za\u0161to moram koristiti \u0161tap i sli\u010dno.<\/p>\n
Me\u0111utim, taj strah je bio suvi\u0161an jer se to nikada nije dogodilo. U su\u0161tini, sve i da je postojala znati\u017eelja nekog od njih, nijesu je ispoljavali direktno ve\u0107 su vjerovatno informacije dobijali preko meni bliskih osoba.\u201d<\/p>\n
Prva relacija koju je Macanovi\u0107 sam samostalno pre\u0161ao sa bijelim \u0161tapom je bila relacija od studentskog doma do Saveza slijepih i taj osje\u0107aj, kako navodi koji se pojavi kad prvi put, posle nekog vremena nemogu\u0107nosti samostalnog kretanja, uspje\u0161no pre\u0111ete neki put je nemogu\u0107e rije\u010dima opisati, ali je toliko vrijedan da bi svako ko se ne kre\u0107e sa bijelim \u0161tapom morao obavezno iskusiti. A o samostalnom kretanju dalje dodaje: \u201cAko se neko pita da li je samostalno kretanje uvijek lako, moram re\u0107i da nije. U okru\u017eenju se nalazi puno razli\u010ditih prepreka koje moramo prevazilaziti i ono \u0161to je jako bitno je da prilikom kretanja sa bijelim \u0161tapom moramo biti skoncentrisani na samo kretanje i pa\u017eljivo prikupljati informacije iz okru\u017eenja i to one koje otkrivamo bijelim \u0161tapom, ali i one koje prepoznajemo drugim \u010dulima. Kao \u0161to se i ljudima koji vide de\u0161ava da se zamisle i da pri kretanju zapnu za recimo ivi\u010dnjak ili ne obrate pa\u017enju na neku neravninu pa se spotaknu, tako su se i meni ponekad de\u0161avale takve stvari, ali se to nije doga\u0111alo zato \u0161to bijeli \u0161tap nije adekvatno pomagalo, nego zbog toga \u0161to sam bio nepa\u017eljiv i dekoncentrisan pri kretanju. \u201c<\/p>\n
Macanovi\u0107 je posle dvadeset godina samostalnog kretanja, odlu\u010dio da koristi bijeli \u0161tap, te akcentuje da je to bila jedna od najva\u017enijih odluka koje je donio u svom \u017eivotu. \u201cOna mi je omogu\u0107ila da podignem li\u010dno samopouzdanje, da se lak\u0161e odlu\u010dim za osamostaljivanje od porodice i da po\u010dnem da sam \u017eivim, da formiram svoju porodicu, da budem prihva\u0107en od kolega na poslu na na\u010din da me ne smatraju osobom kojoj je stalno potrebna asistencija pri kretanju, da samostalno obavljam mnogobrojne poslove kao \u0161to su trgovina, \u0161etnja sa djecom, odvo\u0111enje i dovo\u0111enje djece iz vrti\u0107a i jo\u0161 mnogo toga.\u201d<\/p>\n
S druge strane, An\u0111ela Dragovi\u0107 je istakla da su je pored nedostatka peripatologa u Crnoj Gori za kretanje sa bijelim \u0161tapom obeshrabrila i neka li\u010dna iskustva.
\n\u201cSa bijelim \u0161tapom sam se susrela pred kraj osnovne \u0161kole. U tom periodu, \u0161kolu koju sam poha\u0111ala posjetila je peripatolo\u0161kinja iz Amerike. Tom prilikom, ja i jo\u0161 nekoliko u\u010denika o\u0161te\u0107enog vida dobili smo bijele \u0161tapove i par savjeta kako ga koristiti, kako se kretati sa njim u zatvorenom prostoru, uz i niz stepenice i sl. Nastojala sam da usvojim nau\u010deno, iako sam bila svjesna da su to samo osnove i da mi iste ne mogu pomo\u0107i u savladavanju trasa od ta\u010dke a do ta\u010dke b.\u201c<\/p>\n
Dragovi\u0107 navodi da je pored nedostatka obuke, uvijek bila prisutna nesigurnost, konstantno razmi\u0161ljanje kako bezbjedno pre\u0107i ulicu, da li \u0107e zapamtiti orjentire. Iz navedenih razloga, bijeli \u0161tap je najvi\u0161e koristila u zatvorenom prostoru, na fakultetu, od taksija do odre\u0111enog objekta. A jedna situacija je dodatno uticala na navedeno. \u201c Naime, prilikom izlaska iz taksi vozila, pored kog sam stala kako bi oti\u0161ao, isti me je zaka\u010dio po ramenu i pre\u0161ao preko noge, nakon \u010dega sam pala. Nakon ovoga, bila sam u razmi\u0161ljanju da bi mi se desila sli\u010dna situacija ako bih pre\u0161la ulicu sama uz pomo\u0107 bijelog \u0161tapa, \u0161to je dodatno uticalo na to da se jo\u0161 uvijek nisam odva\u017eila da uzmem \u0161tap u ruke i krenem od posla do ku\u0107e, do pozori\u0161ta i sl.\u201d<\/p>\n
Tako\u0111e, Dragovi\u0107 je istakla da koristi bijeli \u0161tap na otvorenom prostoru ali u pje\u0161a\u010dkim zonama.
\n\u201cKako sam navela i dalje postoji ta nesigurnost i manjak hrabrosti da se odva\u017eim da samostalno pre\u0111em ulicu bez razmi\u0161ljanja da \u0107e mi se desiti isto kao prije par godina.\u201d Sada, Dragovi\u0107 bijeli \u0161tap koristi prilikom odlaska do frizera, kafe bara, ali dijelu grada u kojem \u017eivi. \u201cNaravno, svjesna sam da to nije dovoljno i da \u0107u radi samostalnijeg funkcionisanja htjela to ili ne sebe vi\u0161e motivisati na samostalnije kretanje. Svakako da je nedostatak peripatologa jedan od glavnih nedostataka u ovoj oblasti, ali isto tako smatram da je zapravo odluka za samostalno kretanje presudna i da ona mijenja mnoge druge segmente u \u017eivotu.\u201d<\/p>\n
Pripremila: Nevena Kova\u010devi\u0107
\nPodgorica, 3.12.2020.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Po\u0161tovani \u010ditaoci sajta Saveza slijepih Crne Gore, u tekstu koji je pred vama mo\u017eete pro\u010ditati kada su, u kojoj mjeri, sa koliko hrabrosti Goran Macanovi\u0107…<\/p>\n