Uvaženi posjetioci/čitaoci Portala Saveza slijepih Crne Gore,
SSCG će u danima i mjesecima koji slijede, kreirati i objaviti deset veoma korisnih tekstova, koji obrađuju Brajevo pismo, njegov nastanak i značaj, primjenu itd.
Želimo da široj društvenoj zajednici približimo pojam Brajevog pisma, njegovog tvorca, korišćenja i značaja korišćenja istog za osobe oštećenog vida.
Danas vašoj pažnji preporučujemo osmi tekst, prvi dio u kojem prenosimo šta su o Brajevom pismu rekle osobe potpuno oštećenog vida.
Uživajte u čitanju i budite slobodni da vaše impresije, dileme i eventualna pitanja podijelite sa nama, ostavite komentar ili nam pišete putem mail adrese: savezslijepihcg@gmail.com
„Često sam, prije nego što sam pošla u školu razmišljala o tome kako ću pisati, čitati, učiti kao druga djeca. Znala sam da je u mom slučaju nemoguće koristiti olovku i papir. Odgovor na ovo pitanje dobila sam prvog dana u osnovnoj školi. Tačnije, prvog dana školovanja, učiteljica mi je rekla da ću zajedno sa svojim vršnjacima učiti Brajevo pismo i na taj način sticati nova znanja. Iako mala, uvidjela sam koliko je to pismo značajno za mene, posebno jer me je uvelo u svijet obrazovanja, svakodnevnog čitanja, pisanja nota, rješavanja zadataka i sl.
Nošena tim saznanjem davala sam sve od sebe da ga što prije savladam. Svakodnevno sam, i nakon škole, i na raspustima čitala. Zapravo, smatrala sam da ako što prije budem savladala ovo pismo lakše ću i motivisanije da učim. Uporedo sa mnom, učila ga je i moja majka. To mi je služilo kao svojevrsna provjera, da i nakon škole sa njom pređem naučeno i vidim da li sam to kvalitetno savladala.
Zbog nedostatka udžbenika, u pristupačnom formatu, lekcije sam većinom morala da prenosim na Brajev papir, što je nekada znalo da bude naporno, ali sama pomisao da je to sastavni dio obrazovanja, i da će mi to kasnije trebati nije me ni u jednom trenutku pokolebala. Najviše od svega radovala sam se čitankama i lektirama sa kojima sam se družila i ljeti. Uvijek sam, prije određenog razreda čitala lektire i predviđene prozne tekstove i pjesme, jer volim da čitam bez vremenskog ograničenja.
Upisom na fakultet, znala sam da na studijama, zbog obima materijala neće biti moguće da koristim Brajevo pismo. Tehnologije su, u ovom segmentu funkcionisanja uzele primat.
Naravno, trudim se da koliko mi obaveze dozvoljavaju čitam na Brajevom pismu. Smatram da bez istog ne bih bila ovo što sam sad i ne bih mogla da uživam u knjigama, poeziji i drugim informacijama na pravi način. „
Anđela Dragović
„Još kao dječak dok bih se igrao sa svoim vrsnjacima shvatio sam da se razlikujem od svojih drugara. S tri godine ostao sam bez vida. Godinu dana sam kasnio da upisom u osnovnoj školi. Dok su moji drugari učili prva slova i crtali kućice i pticee, ja sam se osjećao potišteno i tužno. Sve dok jednog dana moje roditelje nije obavijestio socijalni radnik da u Podgorici postoji škola za djecu oštećenog vida. Ova vijest u meni je izazvala radost zato što ću moći da čitam i pišem ali isto i ogromnu tugu zato što moram da se odvojim od kuće. Roditeljii suu me doveli u Podgoricu sa 8 godina i upisali u prvi razred osnovne škole.
Sad kad razmišljam taj dan je jedna velika prekretnica u mom životu.
Veoma sam teško podnio da se odvojim od njih, nekako me to izjedalo. Dugo vremena u sebi, svaki put kad bih morao da idem za Podgoricu, ali uvijek bih našao motiv u tome da su oni ponosni na mene i da žele da vide moje prve petice.
Prvog dana u školi saznao sam da ću učiti brajevo pismo i da ono nije kao ostala slova. Brajevo pismo se sastoji od 6 tačaka. Čudno sam se osjećao, mislio sam da neću nikada naučiti da čitam sve te prelijepe bajke i da rješavam matematičke zadatke uz pomoć tih malih tačkica koje možeš noktom izbrisati.
Ali uz veliki rad i trud moje učiteljice ja sam počeo da čitam i pišem vrlo brzo. To je bio neprocjenjiv osjećaj za mene kao dječaka. Mislio sam da je brajevo pismo magično jer sam mogao da stavim papirić u džepu i da čitam.
Uz pomoć brajeve azbuke sam završio školovanje, mnoge knjige pročitao, razne formule i zadatke rješio, osvajao nagrade pišući eseje. Ovo tačkasto pismo za mene predstavlja jedan veliki prozor mogućnosti za sve osobe oštećenog vida i jednakost sa ostalim osobama.
Luj Braj je jednom malom tačkicom napravio hiljadama milja ogroman korak u životima svih ljudi oštećenog vida.
Mirnes Ramović
