Uvaženi posjetioci/čitaoci Portala Saveza slijepih Crne Gore,
SSCG će u danima i mjesecima koji slijede, kreirati i objaviti deset veoma korisnih tekstova, koji obrađuju Brajevo pismo, njegov nastanak i značaj, primjenu itd.
Želimo da široj društvenoj zajednici približimo pojam Brajevog pisma, njegovog tvorca, korišćenja i značaja korišćenja istog za osobe oštećenog vida.
Danas vašoj pažnji preporučujemo sedmi tekst, u kojem prenosimo šta su o Brajevom pismu rekle osobe djelimično oštećenog vida.
Uživajte u čitanju i budite slobodni da vaše impresije, dileme i eventualna pitanja podijelite sa nama, ostavite komentar ili nam pišete putem mejla: savezslijepihcg@gmail.com
“Sa Brajevim pismom sam se upoznala još u osnovnoj školi, ali ga nisam koristila, jer sam osoba sa djelimičnim oštećenjem vida. Kao učesnica na jednom projektu, imala sam priliku da pohađam obuku za Brajevo pismo. Naučila sam ga tad, ne sluteći da će mi brzo trebati. Nedugo nakon obuke ukazala mi se prilika da zasnujem radni odnos u jednoj Brajevoj štampariji. Na tom radnom mjestu je upravo poznavanje Brajevog pisma bio preduslov za pokrivanje istog. Moje poznavanje Brajevog pisma se svakodnevno manifestuje kroz moje radne zadatke. S obzirom na to da moj opis posla podrazumjeva tehničku pripremu ištampanje na Brajevom, stečeno znanje svakodnevno potvrđujem.
Sama činjenica da radim na pripremi i štampanju raznih materijala kao što su: agende, brošure, flajeri me čini srećnom, jer znam da time olakšavam svakodnevno funkcionisanje osobama oštećenog vida. “
Dragana Lazović
“ Ja sam Zijadin Peročević, rođen sam 1979. godine u Baru(Crna Gora). Iako, od najranijeg djetinjstva (osmog mjeseca) imam značajno oštećenje vida, moj susret sa Brajevim pismom se zbio tek nedavno, tačnije prije tri godine. Osnovno i srednješkolsko obrazovanje sam stekao u svom rodnom gradu, pohađajući tkz. redovne škole. U tom periodu nijesam bio u prilici da imam niti jedan jedini školski čas gdje bi govorili o Brajevom pismu i stekli osnove za njegovo izučavanje. Dakle, uz priličan napor tokom čitanja i pisanja koristio sam se standardnim crnim tiskom. Kasnije sam postao član organizacije slijepih u svom gradu, te po prvi put bio u prilici da u rukama držim razne materijale štampane na Brajevom pismu, iz kojih, naravno, u tom periodu nijesam mogao dobiti bilo kakvu informaciju. Ali, pošto se u svemu krije i kako sve ima neko svoje “ali”, stvari se mijenjaju u trenutku kada odlučujem da apliciram za posao radnika u brajevoj štampariji, u nacionalnom savezu osoba sa oštećenim vidom Crne Gore. To je radno mjesto na kojem se i danas nalazim i sa kojeg pišem ovaj tekst. Nakon prolaska modula obuke i, posle nešto više od dvije godine rada u štampariji Saveza slijepih Crne Gore mogu reći da sam savladao Brajevo pismo. Pismo je dosta jednostavno i interesantno učiti i prosto moram, još jednom, izraziti žaljenje što u našem obrazovnom sistemu nije predviđen, makar, jedan školski čas za upoznavanje djece sa Brajevim pismom. Siguran sam da bi školarcima bilo veoma zanimljivo ovo pismo. A, učenicima kojima je, usljed oštećenja vida, potrebno mora biti omogućeno izučavanje Brajevog pisma od strane edukovanih predavača.
Meni je Brajevo pismo danas svakodnevica, a njegovo poznavanje osnovni uslov za kvalitetno obavljanje radnih zadataka i mogućnost da zadržim posao. Posao koji mi obezbijeđuje redovna novčana primanja, bez čega ne smijemo ni pomisliti, a kamoli govoriti o samostalnom i dostojanstvenom životu osoba oštećenog vida. Izlišno je, dakle, govoriti o značaju Brajevog pisma za mene. Iako, i dalje, većinu informacija dobijam putem elektronskih medija, sve manje korišćenjem crnog tiska, Brajevo pismo je sada još jedan format koji dopunjuje moju potrebu za informisanjem i olakšanim životnim situacijama (npr. obilježeni liftovi). Iz razgovora sa mojim prijateljima koji imaju potpuno oštećenje vida još bolje shvatam važnost korišćenja Brajevog pisma. A to možemo i moramo svi shvatiti i prihvatiti, a naročito gospoda i dame koji kreiraju društvenu stvarnost.
Ne postoji na svijetu ništa lakše nego što je simulacija osobe sa oštećenjem vida. Dovoljno je da na tren zatvorimo svoje radoznale oči i da pokušamo da dohvatimo bilo koji predmet. Odmah ćemo razumijeti neophodnost imanja relevantnih informacija u pristupačnom formatu. Brajevo pismo jeste osnovni format putem kojeg osobe oštećenog vida dobijaju željene informacije, pa njegovim nepoznavanjem i nekorišćenjem ne mogu se u cjelosti smatrati opismenjenim.”
Zijadin Peročević
“Početkom svog školovanja osnovnu i srednju školu sam pohađao u Resursnom centru u Podgorici. Moji prvi koraci su bili da naučim da pišem i čitam prva slova na crnom tisku. S obzirom da sam od rođenja imao oštećenje vida, i otežano sampratio redovnu nastavu. Dolazim u saznanje da postoji i brajevo pismo. Tu se prvi put susrećem sa brajevom pisaćom mašinom i tačkicama. To je za mene bio pun pogodak. Onda se javila i zainteresovanost da se uči brajevo pismo. Još intezivnije kroz moje druženje s osobama potpunog oštećenog vida koje su koristile brajevo pismo i na taj način uz njihovu dobru volju i želju da mi pokažu kako se uči brajevo pismo, moje znanje je bilo veće. Na početku mi je bilo teško da učim, ali kasnije radom sam uspio da dođem savladam Brajevo pismo.
Posle završetka osnovne i srednje škole zaposlio sam se u SSCG u Brajevoj štampariji. Danas upravo zahvaljujući brajevom pismu i poslu koji je značajano povezan sa istim svakodnevno nesmetano obavljam svoje radne zadatke. Kada na ovaj način sagledam, brajevo pismo je veoma značajno i mogu reći da je ono imalo veliki uticaj na moj dosadašnji život. Smatram da je za sve osobe oštećenog vida neophodno poznavanje brajevog pisma, zbog samostalnosti i bolje perspektive u budućnosti.”
Nemanja Vlahović
