Pacijenti potpuno i djelimično oštećenog vida i dalje su diskriminisani u oblasti zdravstva. Iako smo prethodnih godina pozivali i djelovali sa ciljem da se omogući adekvatna zdravstvena zaštita i ovogodišnji Dan zdravlja prolazi sa istim apelom.
U odnosu na pristupačnost, informaciona potpuno izostaje što umnogome otežava kako pristup zdravstvu, tako i ostvarenju zdravstvene zaštite.
Mnoge ustanove zdravstva, poput Domova zdravlja, Opštih bolnica i Specijalnih bolnica imaju implementirane elemente pristupačnosti poput orjentacionih planova, taktilnih staza vodilja.
Kada su u pitanju istaknuti natpisi na Brajevom pismu, isti se ne nalaze na svim vratima dajući adekvatne i neophodne informacije osobama oštećenog vida, baš kao i drugim građanima/kama. Najčešće natpisi izostaju kada se radi o: toaletima, salama za sastanke, što je zabrinjavajuća činjenica, koja diskriminiše osobe oštećenog vida, ne samo u odnosu na zdravstvenu zaštitu, već i u odnosu na neke od fizioloških potreba, kao i u odnosu na mogućnost rada, odnosno zaposlenja. Jedinice Hitne pomoći su uglavnom potpuno nepristupačne za osobe oštećenog vida.
Kada se govori o pristupu medicinskog osoblja, iako se ono od strane istog ocjenjuje dobrim, radi se o posve degradirajućem odnosu za osobe s invaliditetom. Medicinsko osoblje često razgovara sa asistentom, pratiocem osobe oštećenog vida, nerijetko pitajući “Šta nju/njega boli?” ili “Koliku je temperaturu imao/la?” urušavajući tako urođeno dostojanstvo osoba s invaliditetom.
Dugogodišnja primjena bio-medicinskog i funkcionalnog pristupa invaliditetu u Crnoj Gori prouzrokovala je neadekvatan pristup zdravstvenog sistema potrebama i pravima OSI. Naime, i dalje je, naročito kod zdravstvenih radnika/ca, prisutno mišljenje da najvažniji cilj u pogledu na život OSI treba da bude potpuno ili makar djelimilčno izliječenje. Kako je ovaj cilj nedostižan, zdravstveni sistem “diže ruke” od OSI, koje smatra “beznadežnim, neizlječivim slučajevima”. S obzirom na veoma rijetke slučajeve odstupanja od ovakvih stavova u zdravstvenom sistemu Crne Gore, i same OSI i njihove porodice nerijetko izgrade ovakav stav o zdravstvenom stanju ove populacije Invaliditet po svojoj prirodi nije bolest, već stanje, razvijajući društveni fenomen, koji treba prihvatiti i učiniti sve da se u okviru granica mogućeg, učini što više, da život bude kvalitetniji, samostalniji, dostojanstveniji. Zato je bitno da se prava osoba oštećenog vida primjenjuju dosljedno i da tretman i ovih pacijenata bude zasnovan na jednakom ljudskom, humanom, nediskriminatornom i nesažaljivom pristupu i odnosu. On ili ona je pacijent/kinja kao i bilo ko drugi, treba ga/je uvažiti i saslušati i svakako treba samo primijeniti i ispoštovati ključne norme koje su sadržane u brojnim propisima i standardima iz ove oblasti.
Zbog svega navedenog apelujemo na sve pružaoce usluga zdravstvene zaštite da poštuju prava osoba oštećenog vida i omoguće ravnopravan i jednak tretman.
Savez slijepih sproveo je projekat „Pristup primarnoj zdravstvenoj zaštiti bez diskriminacije“ u partnerstvu sa Organizacijom slijepih za Bijelo Polje i Mojkovac, a koji je finansijski podržan od strane Ministarstva pravde, ljudskih i manjinskih prava, te se više detalja može naći na web sajtu I YT kanalu.
Detalji i rezultati Monitoringa pristupačnosti institucija zdravstvene zaštite dostupni su na https://ss-cg.org/?p=3425.
Savez slijepih se ovim pitanjem bavio i u okviru projekta PARVIS, Evropskog saveza slijepih, a spot o pristupačnoj zdravstvenoj zaštiti možete pogledati na linku: https://www.youtube.com/watch?
