Trenutno stanje po pitanju ostvarivanja biračkog prava osoba s invaliditetom (OSI), iako bolje nego prije nekoliko godina, još nije na zadovoljavajućem nivou, ocijenio je u intervjuu za Savez slijepih Crne Gore
Damir Suljević, saradnik na programima u Centru za građansko obrazovanje (CGO) i član Državne izborne komisije (DIK).
“Dobar normativni okvir, nažalost, nije nužna garancija i boljih praktičnih uslova za ostvarivanje biračkog prava OSI, ali jeste solidna osnova. Stoga je Državna izborna komisija (DIK), kroz podzakonske akte, primijenila mjere za unaprjeđenje biračkog prava OSI”, podsjeća Suljević.
Ipak, naglašava naš sagovornik, kako bi se ostvario veći nivo garancije poštovanja ovih mjera u praksi, potrebno ih je kroz izbornu reformu uključiti i u izborne zakone, te predvidjeti sankcije za njihovo nepoštovanje od strane izborne administracije.
Govoreći o aktivnostima Centra za građansko obrazovanje u odnosu na poboljšanje uslova za učešće OSI u javnom i političkom životu, kazao je da CGO kontinuirano sprovodi aktivnosti u cilju povećanja vidljivosti OSI i prevazilaženja izazova sa kojima se suočavaju, radi doprinosa poštovanju njihovih prava.
“Naravno, najveći dio posla u ovoj oblasti obavljaju organizacije čija su primarna ciljna grupa OSI, dok je u slučaju CGO-a ovo dio ciljnih grupa koje se adresiraju kroz različite programe, a imajući u vidu da pokrivamo širi spektar pitanja od društvenog značaja. Ipak, važno je da u odnosu na sva pitanja od društvenog značaja, a što nesumnjivo uključuje i ovo pitanje, postoji sinergija aktivnosti organizacija civilnog društva, jer svaka od njih može, na svoj način i iz svoje pozicije, doprinijeti razvoju svijesti u društvu i većem poštovanju osnovnih ljudskih prava”, podvukao je.
Kad je riječ o zastupljenosti pitanja invaliditeta u programima političkih partija, smatra da u Crnoj Gori izborni programi uglavnom ostaju mrtvo slovo na papiru, bez obzira na njihov prijemčiv narativ.
“Cijenim da ni sadržaji tih programa ne ukazuju da postoji ubjedljiva politička volja da se otvore i riješe određena pitanja u cilju unaprjeđenja položaja OSI”, ističe Suljević.
Napominje da je analiza koju je CGO radio nakon parlamentarnih izbora održanih 2020. godine, pokazala da od 11 lista koje su učestvovale na tim izborima, OSI je u svojim programima pomenulo tek šest lista, a zastupljenost ovih pitanja, u odnosu na druga pitanja u programima, kretala se od 0.44% do maksimalnih 4,48%.
“Ni izborne liste koje su na izborima osvojile mandate kasnije nisu pokazale ni minimalnu privrženost ovim pitanjima. Slobodna procjena ukazuje i da pitanja prava OSI izostaju u izbornim programima aktera na parlamentarnim izborima u junu ove godine, a to potvrđuju i nalazi monitoringa medija koji je radio CGO. To nije dobar signal za državu koja stremi jednakosti svih njenih građanki i građana, i gdje bi fokus kampanja morao biti i na unaprjeđenju položaja ranjivih kategorija i njihovoj kvalitetnoj inkluziji u društvu, a posebno zato što smo još daleko od takvog koncepta ravnopravnosti”, ocjenjuje Suljević.
Suštinski napredak kad je u pitanju odnos političkih partija prema OSI, dodaje, biće vidljiv onda kada odgovorne pozicije unutar partije, tematski nevezane za prava osoba s invaliditetom, budu pripadale i osobama s invaliditetom.
“Isti sistem neophodan je i kod kreiranja izbornih lista. Dakle, politička partija nije ostvarila veliki napredak onda kada je na svojoj listi, koliko god ona kandidata/kinja brojala, pronašla mjesto za osobu s invaliditetom.
Suštinski napredak možemo imati kada izborna lista u onom zbiru mandata čije je dobijanje izvjesno ili makar izvjesnije predvidi i mjesto za osobu s invaliditetom koja je svojim javnim ili zalaganjem unutar političke partije zavrijedila tu poziciju. Sve ostalo je dio prisutnih populističkih poteza”, naglasio je.
Dodatno, ističe, političke partije bi morale privrženost pokazati i iniciranjem rješavanja određenih problema OSI i aktivnom učešću u akcijama koje tome mogu doprinijeti.
Komentarišući izmjene podzakonskih akata koje je usvojila DIK, te njihovu implementaciju, podsjeća da su akti koji se odnose na unaprjeđenje pristupačnosti izbornog procesa pripremljeni i usvojeni prije njegovog izbora na poziciju člana DIK-a iz reda predstavnika civilnog društva, nevladinih organizacija i univerziteta.
“Naravno, s obzirom da se zalažem za unaprjeđenje uslova za ostvarivanje biračkog prava OSI, prvenstveno kroz rad u civilnom sektoru, bilo bi mi zadovoljstvo da sam imao priliku učestvovati u pripremi i tih akata. Ipak, vjerujem da će tokom trajanja mog mandata biti prilika da se zauzmem za unaprjeđenje određenih segmenata u ostvarivanju biračkog prava od strane OSI”, kaže Suljević.
Nedostatke, ali i prostor za dodatna poboljšanja, kako dodaje, uočava upravo u sprovođenju mjera na terenu.
“Postoji potreba za intenzivnijom edukacijom biračkih odbora i opštinskih izbornih komisija koje se staraju o sprovođenju mjera na biračkim mjestima. Dalje, neophodna je i bolja saradnja opštinskih izbornih komisija sa lokalnim samoupravama i Ministarstvom unutrašnjih poslova (MUP) u cilju adekvatnijeg izbora, odnosno prilagođavanja biračkih mjesta za OSI. Ovo napominjem jer se u praksi dešava da su na samom biračkom mjestu realizovane sve mjere u vidu postavljenih crvenih traka, prilagođene visine paravana i glasačkih kutija, zatim dostupnosti glasačkog listića na Brajevom pismu, šablona za glasanje, i slično, a to se onda obesmišljava činjenicom da se, na primjer, biračko mjesto nalazi na spratu do kojeg se može doći samo stepenicama”, podsjetio je.
Odgovarajući na pitanje da li bi podržao kandidaturu OSI za obavljanje značajnijih javnih funkcija, kazao je da to nije pitanje koje je u domenu volje bilo kojeg člana ili članice DIK-a, već Ustava i zakona koji ne prave razliku po pitanju ličnih karakteristika potencijalnih kandidata/kinja i kažnjavaju svaki oblik diskriminacije.
“U slučaju kada osoba, bez obzira na lično svojstvo, ispunjava formalno pravne uslove, ta podrška se podrazumijeva. Na ličnoj ravni, kandidatura osobe s invaliditetom bi me obradovala, jer bi, posebno u slučaju kada bi tu kandidaturu pratio i određeni uspjeh na izborima, predstavljala značajan indikator demokratske zrelosti crnogorskog društva”, podvlači Suljević.
Prema njegovim riječima, ključni stereotip potiče od stava da OSI nijesu sposobne biti nosioci visokih državnih funkcija, te da ne posjeduju dovoljan stepen inteligencije, vještina i posvećenosti za obavljanje određenih zadataka, što, kako dodaje, apsolutno nije tačno i u šta smo se svi mogli uvjeriti kroz prisutnost OSI u javnom prostoru, ali i brojna lična iskustva.
“Vjerujem da su kvaliteti koje donose određene OSI na nivou, a nerijetko i iznad, onih kvaliteta koje donose osobe bez invaliditeta na najvišim državnim funkcijama”, istakao je.
Da bi se unaprijedilo trenutno stanje, prema njegovom mišljenju, važno je da postoji upornost i kod OSI, kako bi se u crnogorskom društvu punom stereotipa izborili za svoje mjesto u sistemu.
“To je mukotrpan i trajan proces, ali u konačnom vrijedan po društvo i po same osobe s invaliditetom. Njihova kvalitetna inkluzija u društvu može uticati na razvijanje svijesti o njihovim problemima i biti motivacija za progresivnije razmišljanje i djelovanje drugih aktera”, zaključuje Suljević.
Intervju je kreiran u okviru projekta “Biram da biram” koji realizuje Savez slijepih Crne Gore. Projekat je podržan kroz program „OCD u Crnoj Gori – od osnovnih usluga do oblikovanja politika – M’BASE“ koji sprovode Centar za građansko obrazovanje (CGO), Friedrich-Ebert-Stiftung (FES), Centar za zaštitu i proučavanje ptica Crne Gore (CZIP) i Politikon mreža. Projekat finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave.
Sadržaj ovog intervjua isključiva je odgovornost Saveza slijepih Crne Gore i ne odražava nužno stavove CGO-a, Evropske unije ili Ministarstva javne uprave.
