Uvaženi posjetioci/čitaoci Portala Saveza slijepih Crne Gore,
SSCG će u danima i mjesecima koji slijede, kreirati i objaviti deset veoma korisnih tekstova, koji obrađuju Brajevo pismo, njegov nastanak i značaj, primjenu itd.
Želimo da široj društvenoj zajednici približimo pojam Brajevog pisma, njegovog tvorca, korišćenja i značaja korišćenja istog za osobe oštećenog vida.
Danas vašoj pažnji preporučujemo prvi od niza tekstova, koji se bavi nastankom Brajevog pisma.
Uživajte u čitanju i budite slobodni da vaše impresije, dileme i eventualna pitanja podijelite sa nama, ostavite komentar ili nam pišete putem mail adrese: savezslijepihcg@gmail.com
NASTANAK BRAJEVOG PISMA
U istoriji je postojalo nekoliko pokušaja da se osobama sa oštećenim vidom omogući pristup pisanoj riječi. Prvi pokušaj načinio je osnivač francuskog Instituta za slijepe, profesor kaligrafije Valentin Aji (1745-1822.). Polazeći od pretpostavke da osobe sa oštećenim vidom mogu čitati rukama.
Ali je dizajnirao jednostavno kurzivno pismo koje se sastojalo od slova poznatog alfabeta urađenih u reljefu. Ovo međutim nije bilo pravo rješenje, jer je bilo potrebno izumiti sistem koji će ovim osobama omogućiti i čitanje i pisanje.
To je uspjelo jednom Englezu, T. M. Lukasu, koji je koristeći se primjerima novih stenografskih tehnika izumio sistem reljefnih fonetskih simbola. Koristeći se tim svojim izumom, Lukas je 1837. transkribovao Novi zavjet.
Džemsu H. Friru (1779.-1886.) pošlo je za rukom da osmisli ključno pomoćno sredstvo za pisanje tih simbola, takozvanu „povratnu liniju“ koja se upotrebljavala na principu naizmjeničnog štampanja redova slijeva-nadesno, a zatim zdesna-nalijevo, sa slovima okrenutim naopačke, što je čitaocu omogućavalo da brzo i bez greške prelazi s jednog reda na drugi.
Međutim, problem pisma za osobe sa oštećenim vidom riješio je učenik na Ajijevom Institutu, šesnaestogodišnjak Luj Braj (1809.-1852.). Kada je Braj došao u Institut u upotrebi je bio Ajijev reljefni alfabet, na kome je bio odštampan manji broj knjiga. Luj Braj je uvidio sve nedostatke ovog pisma i odlučio da osmisli sistem koji će osobama sa oštećenim vidom omogućiti i da pišu i da čitaju. Rješenje je pronašao u „noćnom pismu“, koje su tajne službe koristile u noćnim ratnim dejstvima, kada je komunikacija bila neophodna, a nije bilo moguće zapaliti vatru. Noćno pismo izumio je oficir francuske artiljerije, Šarl Barbije. Pismo je imalo strukturu, od 12 ispupčenih tačaka koje su, kombinovane na različite načine, označavale pojedina slova i glasove. Braj je ćeliju od 12 tačaka sveo na šest i tako, 1825. godine stvorio Brajevo pismo.
Godine 1829. Braj je u knjižici pisanoj Ajijevim ispupčenim latiničnim slovima prikazao kako se kombinacija tačaka iz „šestotačke“ može koristiti ne samo za slova, već i za matematičke simbole, note i ostale znakove. Brajevo pismo nije odmah bilo prihvaćeno. Tek 25 godina posle ovo pismo je u potpunosti prihvaćeno na Ajijevom Institutu. Nakon toga, prihvaćeno je na Međunarodnoj konferenciji u Parizu 1878., a što je rezultiralo njegovom masovnijom upotrebom.
Brajevo pismo je taktilno tačkasto pismo koje počiva na kombinacijama unutar šest ispupčenih tačaka raspoređenih u dvije vertikalne kolone tj. tri horizontalna reda. Posmatrano odozgo nadolje lijeva kolona se označava kao prva, druga i treća tačka, a desna kao četvrta, peta i šesta. Gornji red čine prva i četvrta, srednji druga i peta, a donji treća i šesta tačka. Znak koji se sastoji od kombinacije tačkica unutar jedne šestotačke predstavlja jednostavan znak. U okviru jedne šestotačke moguće je kreiranje svega 63 različita jednostavna znaka. Zbog nedovoljnog broja jednostavnih koriste se i složeni znaci koji se dobijaju kombinacijom dva ili više jednostavnih znakova.
