U odnosu na UN Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom, član 30, učešće u kulturnom, sportskom životu, rekreaciji i slobodnim aktivnostima, na nivou Evropskog saveza slijepih izrađeni su zahtjevi koji su u skladu sa istom i koje je u što kraćem roku neophodno realizovati, kako bi osobe potpuno i djelimično oštećenog vida bile ravnopravne u odnosu na druge građane/ke.
Od ukupnog broja stanovnika, 2% crnogorske populacije ima oštećenje vida, a 1% građana ima oštećenje sluha. Ovo su podaci sa popisa iz 2011. godine. Kada je u pitanju pristupačnost tv sadržaja, postoje mali pomaci.
To je daleko od zadovoljavajućeg, i neophodno je još mnogo rada, kako bi smo dostigli nivo, bar nekih država u Evropi.
Tekst na ekranu predstavlja govor i zvučne efekte koje ne mogu da čuju osobe s oštećenim sluhom, i sinhronizovan je što je moguće više sa zvukom.
Tumačenje sadržaja – znakovni jezik obuhvata korišćenje ručnih gestova, izraza lica i govor tijela u cilju prenošenja značenja.
Zvučni opis – audio deskripcija sastoji se od komentara koji se stvara oko zvučnog opisa.
AUDIO DESKRIPCIJA
Ukoliko ste osoba bez oštećenja vida, možete se zapitati šta je to zapravo audio-deskripcija. Audio deskripcija je opis filmova i događaja koji se emituju uživo, kao što su sportski događaji.
Na taj način osobe oštećenog vida adekvatno mogu da prate radnju ili postupak. Pauze između dijaloga se koriste da bi se opisale vizuelne scene. Obično se koristi drugi kanal, tako da ljudi koji gledaju film mogu da biraju da li hoće ili neće da slušaju audio-deskripciju. Ove pauze između dijaloga su vrlo često prilično kratke, tako da se moraju ubaciti kratki, precizni opisi koji opisuju osnovne elemente vizuelne informacije. Narator u svakoj sekvenci video materijala mora da da odgovore na pitanja: Gde? Kad? Ko?
Kod audio deskripcije često se javlja problem da osoba koja vrši audio deskripciju daje više informacija nego što je potrebno. Npr.prilikom audio deksripcije dešavanja, osobe koje rade audio deskripciju objašnjavaju i ono što osoba oštećenog vida treba i sama da shvati, ono što je ostavljeno na publici. Tako se često dešava tokom deskripcije filmova, pozorišnih predstava da uz deskripciju osobe oštećenog vida dobiju objašnjenja, mišljenja koja nisu evidentna na sceni za gledaoce, već su ostavljena na tumačenja gledaocima. Pri radu deskripcije mora se voditi računa i o razgovjetnosti, odnosno što boljoj dikciji, kako bi osobe oštećenog vida na najbolji način pratile tok deskripcije.
Problem je u tome što audio-deskripcija postoji od devedesetih godina prošlog vijeka, a i dalje je dostupna samo u pogledu malog broja filmova i događaja. Audio-deskripcija je vid informacije, a osobe oštećenog vida imaju jednako pravo na informacije kao i ljudi bez oštećenja vida (Konvencija Ujedinjenih nacija o pravima osoba sa invaliditetom to vrlo jasno definiše).
Audio deskripcija moguća je i kad su pitanju programski sadržaji na televiziji, pozorišne predstave, filmovi, koncerti, kao i sportski događaji, utakmice.
Detaljnije na linku: https://ss-cg.org/?p=1171.
Evropski savez slijepih sprovodi dvogodišnji projekat PARVIS, koji ima za cilj podizanje svijesti o pravima osoba potpuno i djelimično oštećenog vida, istovremeno gradeći kapacitete organizacija osoba oštećenog vida, koje se za njih zalažu, stvaranjem i pružanjem pristupačnog audiovizuelnog komunikacijskog materijala, usklađenog na evropskom nivou.
Uz podršku Evropske komisije, PARVIS je zajednički projekat Evropskog saveza slijepih s organizacijama članicama iz 9 zemalja PARVIS-a: Slovačka, Njemačka, Crna Gora, Francuska, Litvanija, Portugal i Španija, Holandija i Švedska.
Pogledajte video koji se odnosi na pravo na sport i kulturu, u skladu sa članom 30 UN Konvencije o pravima OSI na sledećem linku: https://www.youtube.com/watch?v=CSdVBAY5aHE
Izvor: https://www.euroblind.org/convention/article-30
Pripremila: Katarina Bigović Kulić