Osnovi diskriminacije mogu biti različiti i odnositi se na sljedeće: starosnu dob, invaliditet, etničko, autohtono, nacionalno ili društveno porijeklo, rodni identitet, političko ili drugo mišljenje, rasu, status izbjeglice, migranta ili tražioca azila, religiju, pol, seksualnu orijentaciju i dr.
Rodna ravnopravnost i nediskriminacija na osnovu pola pripadaju pojmu „osnovnih ljudskih prava“. Rodna ravnopravnost podrazumijeva jednako uživanje svih ljudskih prava muškaraca i žena, bez obzira na očigledne i urođene fizičke razlike.
Višestruka diskriminacija“ odnosi se na situaciju u kojoj osoba doživljava diskriminaciju po dva ili više različitih osnova, kao na primjer: žena koja ima oštećen vid u cjelosti, a pritom je i Romkinja.
Evidentna je činjenica da su u našem društvu, kako žene s invaliditetom, tako i one koje imaju oštećen vid, izložene višestrukoj diskriminaciji, ne samo u javnom životu, već i u privatnom životu i porodičnoj zajednici.
Žene s invaliditetom, izložene su mnogo većem riziku od diskriminacije, nasilja, eksploatacije, zlostavljanja, omalovažavanja, u poređenju s ostalim ženama koje nemaju invaliditet.
Dodatno, nasilje nad djevojčicama s invaliditetom je veoma rijetko, ali na žalost prisutno i u našem društvu. Ono predstavlja različite oblike zanemarivanja po osnovu roda, ponižavanje, skrivanje od očiju javnosti (ova su djeca navodna sramota, balast i opterećenje za porodicu), katkad napuštanje i zlostavljanje.
Djevojčice, djevojke i žene oštećenog vida, bore se sa različitim vrstama izazova svakodnevno, a mnoge od njih upravo zbog diskriminatornog stava društva u odnosu na njihove mogućnosti, nemaju priliku da se ostvare kao uspješne poslovne žene, kao majke, kao supruge… Jednostavno rečeno, krive i pogrešne predstave članova zajednice u kojoj ove žene obitavaju, stoje na putu njihovoj sreći, prosperitetu, ostvarenju ciljeva i životnih težnji.
Njihove sposobnosti, vještine, znanja, lični i profesionalni kvaliteti, posmatraju se isključivo kroz prizmu invaliditeta, odnosno oštećenja vida.
To što su žene, pa još imaju neki drugi vid različitosti, koji umjesto da predstavlja bogatstvo, on ih koči, sputava, žigoše i često im bude poput dodatnog „kamena“, kojeg vuku i tegle na svojim, ionako već opterećenim plećima. Zato žene s invaliditetom, ukoliko žele da uspiju, da se ostvare na njima važnim životnim poljima, još od ranog djetinjstva moraju shvatiti da im treba nadljudska snaga, posebni napori i visok stepen istrajnosti (katkad i tvrdoglavosti) da bi dosegnule to što žele.
Svakodnevni su primjeri u kojima neko drugi odlučuje šta je bolje da uradi žena oštećenog vida u datom trenutku. Upravljanje sopstvenim životom nikada ne treba i ne smije da bude predmet interesovanja, uplitanja, savjetovanja od strane drugih lica, bez obzira na bliskost.
I one, ekonomski nezavisne, žene s invaliditetom, često trpe ekonomsku eksploataciju. Članovi porodice koriste se njihovim ekonomskim dobrima, bez obzira da li se radi o imovini, socijalnim davanjima, zaradi, penziji i sl, i to bez saglasnosti i volje žene s invaliditetom.
Kada je u pitanu izbor zanimanja ili pak izbor partnera, bliski srodnici i prijatelji sebi daju za pravo da utiču na odluke žena s invaliditetom, i to najčešće koristeći se izrazima: “Pa ja bolje znam od tebe”, “”Nije to za žene”, “On nije za tebe”, “Kako ćeš ti roditi”.
OSNAŽIMO ŽENE S INVALIDITETOM DA PODIGNU SVOJ GLAS PROTIV DISKRIMINACIJE I DISKRIMINATORA.
ŽENE S INVALIDITETOM MORAJU IMATI JEDNAK PRISTUP SVIM JAVNIM DOBRIMA, SERVISIMA I USLUGAMA!
ŽENE S INVALIDITETOM NE SMIJU PRISTAJATI NA MANJA PRAVA U ODNOSU NA OSTALE KATEGORIJE DRUŠTVA!
SVE ŽENE S INVALIDITETOM MORAJU RAZVIJATI I KORISTITI U ŠTO VEĆOJ MJERI SVOJE POTENCIJALE, SPOSOBNOSTI, VJEŠTINE I ZNANJA, A DA IM DRUŠTVENE PREPREKE I DISKRIMINACIJA NE STOJE NA PUTU LIČNE SREĆE, SAMORAZVOJA I OSTVARENJA VIZIJA I ŽELJA.
Projekat „Reforma nacionalnog sistema procjene invaliditeta“ finansira Evropska unija, a sprovodi UNDP, u saradnji sa organizacijama civilnog društva koje predstavljaju osobe sa invaliditetom, nadležnim ministarstvima i državnim institucijama. Projektom će biti uspostavljeno jedinstveno tijelo za procjenu invaliditeta, kao i razvijena nova metodologija zasnovana na modelu ljudskih prava koja će zamijeniti prevaziđeni dominantno medicinski model procjene invaliditeta u Crnoj Gori. Na ovaj način osobe sa invaliditetom svoja prava ostvarivaće na pravedniji i jednostavniji način.
Koordinatorka projekta,
Katarina Bigović Kulić
SAVEZ SLIJEPIH CRNE GORE
Ul.Njegoševa br.6, 81000 Podgorica
Tel: +382 (0)20 665 368, fax: +382 (0)20 665 377
E mail: savezslijepihcg@gmail.com
http://www.ss-cg.org/ , http://www.zaposliosi.me/
