Preskoči na sadržaj

PRAVO NA LIČNU POKRETLJIVOST

Objavljeno u Aktuelnosti

U odnosu na UN Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom, član 20, pravo na ličnu pokretljivost, na nivou Evropskog saveza slijepih pokrenuta je kampanja u skladu sa istom, kako bi osobama potpuno i djelimično oštećenog vida javni prevoz bio pristupačan.
Osobe s potpunim i djelimičnim oštećenjem vida moraju da imaju potpun, siguran i neopterećen pristup javnom prevozu i izgrađenom okruženju kako bi vodile inkluzivan život u zajednici. Da bi se to postiglo, potrebno je osmisliti, isporučiti i upravljati objektima i uslugama kako bi se osobama s potpunim i djelimičnim oštećenjem vida omogućio:
• Pristup, tumačenje i razumjevanje informacija koje su relevantne za njihovo putovanje i lokaciju;
• Znati gdje su i da li putuju u pravom smjeru;
• Znati da su sigurni kao i drugi ljudi koji su u tom okruženju.
Osobe s potpunim i djelimičnim oštećenjem vida usvajaju veoma različite pristupe pribavljanju i tumačenju informacija prilikom korišćenja javnog prevoza i kretanja po izgrađenom okruženju. U osnovi, ljudi koji imaju oštećenje vida, djelimično ili potpuno, oslanjaju se na informacije koje se dobijaju drugim čulima, poput dodira, sluha, mirisa, korišćenjem asistivnih tehnologija.
Mogućnost osoba oštećenog vida da koriste informacije koje se uglavnom nalaze u okolini zavisi od mjere do koje se takve informacije mogu razlikovati i stepenu njihove pristupačnosti. Prisustvo određenog zvuka koji bi putniku oštećenog vida dao informacije o lokaciji ili pravcu može biti prikriveno visokim nivoom ambijentalne buke.
U velikoj mjeri, osobama oštećenog vida asisitiraju i taktilne površine, trake vodilje. Taktilne trake zato moraju biti urađene u skladu sa standardima, a pojedinac, osoba oštećenog vida razumije iste ukoliko je upoznata sa nacionalnim i međunarodnim standardima i smjernicama.

Osobe s djelimičnim oštećenjem vida se često mnogo više oslanjaju na svoju sposobnost da koriste vizuelne informacije koje postoje u okolini.
Njihova mogućnost da to učine ne zavisi samo od prirode i obima oštećenja vida, već i od načina na koji je okruženje konfigurisano. Nivoi osvjetljenja, kontrast između površina i predmeta i veličina i jasnoća natpisa su neki od krucijalnih faktora koji će odrediti u kojoj mjeri pojedine osobe s djelimičnim oštećenjem vida mogu samostalno da funkcionišu u bilo kom okruženju.
Dostupne su smjernice i standardi koji koriste onima koji se bave dizajniranjem, izgradnjom i upravljanjem izgrađenim okruženjem i javnim prevozom kako bi se obezbijedila sredina koja omogućava osobama s oštećenjem vida da se kreću sigurno i nezavisno.
Postoje situacije u kojima osobe oštećenog vida putuju sa pratiocem ili psom vodičem. Osobe oštećenog vida treba da imaju mogućnost da putuju i imaju pristup objektu sa psom vodičem. Pas vodič omogućava mnogim osobama s oštećenjem vida da putuju na drugačija ili teška putovanja i mogu da smanje stres tokom putovanja.
Većina osoba oštećenog vida nije u mogućnosti da priušti asisitivna pomagala za kretanje. Stoga je neophodna podrška, uključujući finansijsku, za pružanje, održavanje, popravku i servis pomagala za mobilnost, kao i obuka za njihovu upotrebu.
Usluge pasa vodiča takođe trebaju pružiti usluge podrške korisnicima pasa tokom cijelog radnog vijeka pasa vodiča, uključujući pomoć oko veterinarskih troškova.
Proizvodi, kao i olakšice i usluge dostupni javnosti, koji su u potpunosti pristupačni osobama sa potpunim i djelimičnim oštećenjem vida, neophodni su za postizanje jednakih mogućnosti i potpune inkluzije.
Izgrađeno okruženje i sav javni prevoz, informacije, dobra, objekti i usluge moraju biti u stanju da imaju potpunu, laku i efikasnu pristupačnost i osobama s potpunim i djelimičnim oštećenjem vida kao i ostalim građanima.
Evropski savez slijepih sprovodi dvogodišnji projekat PARVIS, koji ima za cilj podizanje svijesti o pravima osoba potpuno i djelimično oštećenog vida, istovremeno gradeći kapacitete organizacija osoba oštećenog vida, koje se za njih zalažu, stvaranjem i pružanjem pristupačnog audiovizuelnog
komunikacijskog materijala, usklađenog na evropskom nivou.
Uz podršku Evropske komisije, PARVIS je zajednički projekat Evropskog saveza slijepih s organizacijama članicama iz 9 zemalja PARVIS-a: Slovačka, Njemačka, Crna Gora, Francuska, Litvanija, Portugal i Španija, Holandija i Švedska.
Pogledajte video koji se odnosi na pravo na ličnu pokretljivost, u skladu sa članom 20 UN Konvencije o pravima OSI na sledećem linku: https://www.youtube.com/watch?v=UpSfJy6CHgE .

Izvor: http://www.euroblind.org/convention/article-20

Pripremila: Katarina Bigović

Objavi prvi komentar

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

2 × one =