Preskoči na sadržaj

Praksa studenata sa FPN-a u Savezu slijepih – VII grupa

Objavljeno u Aktuelnosti

~ Samo se srcem dobro vidi ~

Sam susret sa praktičnom nastavom za nas kao studente druge i treće godine Fakulteta političkih nauka nije predstavljao novinu. Međutim rad sa licima s invaliditetom, jeste. Koliko god se čovjek osjećao spremno i teorijski potkrijepljeno uvijek postoje iskustva koja doprinose stvaranju sveobuhvatnije slike stvarnosti.
Tokom proteklog angažovanja na fakultetu imali smo prilike da se upoznajemo sa samim terminima, pravima kao i određenim preprekama sa kojima se ova kategorija lica susreće. Ono što kroz takav vid učenja nijesmo mogli da spoznamo jeste upravo naš odnos kao i odnos cjelokupnog društva prema osobama s invaliditetom. Dilema sa kojima se grupa susretala prije praktične nastave, kao i nepoznavanja određenih stvari bilo je mnogo. Neke od tih dilema odnose se na naš pristup osobama s invaliditetom, nepoznavanje anganžmana organizacije, pa čak i ako smo teorijski prešli određene prepreke sa kojima se suočavaju ova lica postojale su stvari iz svakodnevnog života koje su nam prije ovog iskustva promicale.

„U različitosti je ljepota i snaga.“
Posmatrajući samu postavu naše grupe bićemo neskromni i reći da smo poprilično bogati i u blagoj prednosti. Ta naša snaga i bogatstvo bila je osoba kojoj svi ovi termini, prava i prepreke ne predstavljaju samo papir, već njen život. Naša je ekipa imala tu privilegiju da iz prve ruke čuje određene informacije, poteškoće, prednosti i mane koje su prisutne u društvu. Mimo ovog iskustva pomenule smo naš još uvijek nedefinisan odnos prema licima s invaliditeom, međutim sama formacija grupe nam je omogućila da taj odnos kasnije bude poprilično definisan. Mnogo smo puta i same bile svjedoci nepružanja pomoći iz različitih razloga, a što je uglavnom posljedica nepoznavanja adekvatnog pristupa. Kao možda i najznačajnu stvar koju smo stekli u ovom iskustvu istakle bi upravo rad na pristupu koji neće biti uvrijedljiv, a u isto vrijeme dovoljno efikasan da govori u ime nas kao pojedinaca. Bitno je istaknuti i to da do tada nijesmo bile upućene u sve aktivnosti kojima se organizacija bavi. Naša su očekivanja bila podijeljena, a zajednički zaključak je da ćemo biti bogatije za jedno novo iskustvo. Ona su se odnosila na samo upoznavanje organizacije i njenih aktivnosti, kako se ona razvijala i na kom putu je danas, kao i usklađivanje teorijski pređenih stvari sa praksom u Crnoj Gori.

„Znanje je moć“
Pa da pređemo i na stvari koje smo naučili. Sveobuhvatan pristup organizacije prema nama kao studentima je zapravo imao veliki uticaj u izgradnji našeg pristupa prema ovog kategoriji. Sticanje znanja se uglavnom svodilo na manje knjiški, a više primjenjiv način. Kroz niz različitih primjera iz svakodnevnog života nam se stavljalo do znanja da koliko god neke stavke bile pravno regulisane, u praksi one su neprimjenjene. Predavanja su bila manje „ex katedra“ i više su se zasnivala na našoj
interakciji.
Prvenstveno smo upoznati sa načinom funkcionisanja organizacije, određenim sportskim i rekreatikvnim aktivnostima, pravnom regulacijom kako na nivou Crne Gore tako i na međunarodnom nivou. Ovo naše upozanavanje bilo je jedan divan put koji je završen svjetlošću na kraju tunela. Ta se svjetlost odnosi na to da ukoliko bi se sjutra na poslu, u školi, liftu ili bilo kom drugom mjestu našli u situaciji gdje bi trebalo da se reaguje, nošene ovim iskustvom ta bi reakcija bila umnogome sigurnija i
adekvatnija.
Teme koje su posebno obrađivane, a koje će nama u daljem bavljenju ovim poslom biti od velike koristi bile su različite, od komunikacije do diskriminacije. Kada se nakon nekog vremena osvrnemo na sve pređeno, primjena naučenog ne odnosi se samo na lica s inavliditeom, već na sve kategorije stanovništva. Ovo je iskustvo nama omogućilo rad na komunikaciji, kao mnogo značajnog faktora u ljudskom funkcionisanju. Naučeni smo da ne postoje izvjesne „posebne potrebe“ već da svi imamo iste potrebe koje zadovoljavamo na različit način. Upućeni smo u distikciju između dostupnosti i pristupačnosti, u to da startne pozicije u današnjem svijetu nijesu iste i ako bi trebale biti, da se određena sredstva ne obezbjeđuju od strane države bez obzira na to što je to naša dužnost.

Posebno smo se bavili i licima koja su ugrožena na više osnova. Ono što bismo mi istakle jeste odnos prema ženama s invailidetom, između ostalog jer smo i same pripadnice ženskog pola. Shvatile smo da će u takvim situacijama žena biti suočena sa više barijera koje će obuhvatati njen privatni, poslovni, ekonomski kao i socijalni način fukncionisanja.
Naročito bitna tema je i sama pristupačnost tehnologijama i elektronskoj formi tekstova. Sada kada pristupimo nekom sajtu u desnom gornjem uglu se za nas neće nalaziti samo neki čovječuljak koji ništa ne znači, već virtuelan svijet osobe koja ne može na isti način da pristupi tom sajtu.

„Tajna slobode počiva u hrabrosti“
Provodeći dane u ovoj organizaciji upoznali smo raznolikost. Do tada većina grupe nije uopšte bila upućena u određene sportske aktivnosti, postojanje radija, izradu i štampanje knjiga na Brajevom pismu.
Upoznavajući određene stvari pogled na svijet je drugačiji. Danas ćemo dok prelazimo ulicu osvrnuti se i zapitati zašto nema zvučnih semafora, gdje su taktilne staze, zašto u većini administrativnih ustanova nema rampe, kao i mnoga druga pitanja. Mišljenja smo da je ovo iskustvo promijenilo naš način razmišljanja i pozitivno uticalo na podizanje naše svijesti.
Kranji je zaključak da opšta populacija u Crnoj Gori nema dovoljno osjećaja za promjene koje su drugim licima od krucijalnog značaja. Sa ovog se puta vraćamo kao bogatije osobe, kao pojedinci koji su svijesni da druge ne tretiramo kroz stanja već kroz ličnost.
Zadovoljne smo što smo uslijed pandemije imale mogućnost da, rekli bismo, bolje upoznamo sebe, naša ranija viđenja kao i sve barijere o kojima ranije nijesmo razmišljale.

Zahvalne na saradnji Marina, Slobodanka, Marija, Milijana i Elma

Objavi prvi komentar

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

fourteen − twelve =