Preskoči na sadržaj

Osobe oštećenog vida isključivo konzumenti, ali ne i stvaraoci kulturnih sadržaja

Objavljeno u Aktuelnosti

Osobe oštećenog vida u mnogim oblastima svakodnevnice nailaze na prepreke, diskriminaciju. Kultura je nekako u Crnoj Gori izvan onih „glavnih“ tema, polja, pa joj se i ne daje veliki značaj. Osjećaj je, možda subjektivan, da veza osoba oštećenog vida i kulture još nije uspostavljena. Da li je krivac društveni kontekst, pristup prema osobama oštećenog vida, sveprisutna nepristipačnost. Da li osobe oštećenog vida mogu biti kulturni stvaraoci? Da li osobe oštećenog vida uživaju pristup kulturnim aktivnostima?

U članu 30 Konvencije UN o pravima osoba sa invaliditetom navodi se da države potpisnice priznaju pravo svih osoba sa invaliditetom da uzmu učešća u kulturnom životu na osnovama jednakosti sa drugima uz preduzimanje odgovarajućih mjera u cilju osiguranja da osobe sa invaliditetom:

(a) Uživaju pristup kulturnim materijalima u pristupačnim formatima;
(b) Uživaju pristup televizijskim programima, filmovima, pozorišnim i drugim kulturnim aktivnostima u pristupačnim formatima;
(c) Uživaju pristup mjestima gdje se odvijaju kulturna događanja ili pružaju kulturne usluge, poput pozorišta, muzeja, bioskopa, biblioteka i turističkih usluga i uživaju, u mjeri u kojoj je to moguće, pristup spomenicima i lokalitetima od nacionalne kulturne važnosti.

Takođe, navodi se i da će države potpisnice preduzeti odgovarajuće mjere kako bi omogućile osobama sa invaliditetom da razvijaju i koriste svoje kreativne, umjetničke i intelektualne potencijale, ne samo radi svoje dobrobiti, već i radi obogaćivanja čitavog društva.

Članom 26 Zakona o zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom propisano je da se nepristupačnost kulturnih dobara i aktivnosti osobi ili grupi osoba sa invaliditetom kao i onemogućavanje, ograničavanje ili otežavanje ovim osobama da se bave kulturnim i umjetničkim radom smatra diskriminacijom po osnovu invaliditeta.

Nepristupačnost kulturnih institucija i sadržaja iz oblasti kulture je kontinuirano prisutna u našoj zemlji. Ovdje se najprije misli na fizičku nepristupačnost u vidu nepostojanja taktilnih traka koje bi osobama oštećenog vida olakšale samostalno kretanje; kao i nepostojanje orjentacionih planova i informacija o eksponatima i spomenicima kulture u muzejima i turističkim lokalitetima u pristupačnom formatu (Brajevo pismo i mp3 format).

Osim fizičke nepristupačnosti, veliki problem predstavlja i nepristupačnost samih kulturnih sadržaja u vidu nedostatka audio deskripcije predstava, filmova, dokumentarnih programa ostalih sadržaja koji se prikazuju u pozorištima, bioskopima ostalim kulturnim institucijama. Činjenica da ne postoji audio deskripcija dovodi do nepristupačnosti programskih sadržaja koji se emituju na televizijskim kanalima.

Sve navedene prepreke za posljedicu imaju onemogućavanje osobama oštećenog vida da samostalno posjećuju kulturne institucije i prate kulturne sadržaje bez asistencije drugih osoba.

Kada je riječ o društvenom kontekstu za bavljenje kulturomčinjenica je da se stvaraoci sa oštećenjem vida nedovoljno ohrabruju da iskažu svoje potencijale, ali i da njihovo stvaralaštvo nije afirmisano u dovoljnoj mjeri. Razlog za to su predrasude javnosti, odnosno stav da osobe oštećenog vida mogu biti isključivo konzumenti, ali ne i stvaraoci kulturnih sadržaja. Važno je napomenuti činjenicu da akademijeumjetnosti na Cetinju nijesu pristupačne, što dodatno sputavaosobe oštećenog vida koje bi željele da stiču dodatna znanja u ovim oblastima.

Veliki problem predstavlja i to što se sadržaji stvaralaca sa oštećenjem vida ne promovišu u dovoljnoj mjeri što proizilazi iz pogrešnog pristupa invaliditetu zbog kojeg se smatra da su pomenuti sadržaji manje vrijedni ili im se sa druge strane pristupa iz perspektive herojskog modela pristupa invaliditetu.

Iz svega navedenog može se zaključiti da su uslovi za učešće osoba oštećenog vida u kulturnom životu veoma nepovoljni, zbog čega institucije moraju pokazati mnogo više senzibilnosti za rad na njihovom unaprjeđenju što bi se između ostalog moglo postići promjenom pristupa prema osobama oštećenog vida, koja bi u velikoj mjeri doprinijela stvaranju povoljnijeg društvenog konteksta za pristup i bavljenje kulturom, za konzumiranje i stvaranje.

Objavi prvi komentar

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

four × 2 =