Iako nije zakonski regulisano korišćenje faksimila kao svojeručnog potpisa osoba sa oštećenim vidom i drugih osoba koje se otežano potpisuju ili se ne mogu svojeručno potpisati u pravnom sistemu Crne Gore postoje propisi koji regulišu ovjeru potpisa i korišćenje faksimila u pojedinim profesijama.
Ovjera potpisa je regulisana Zakonom o ovjeri potpisa, rukopisa i prepisa (Službeni list Crne Gore br. 85/18), a ovjera se vrši kod osnovnog suda, organa lokalne uprave nadležnog za poslove ovjeravanja ili notara. U ovom zakonu se pod ovjerom potpisa i rukopisa podrazumijeva potvrđivanje njihove autentičnosti, pri čemu se prilikom ovjere potpisa ne utvrđuje istinitost sadržaja isprave koja je potpisana. Ovo ukazuje na to da bi osoba sa oštećenim vidom koja se potpiše putem faksimila na nekom dokumentu, a bilo ko dovede u pitanje autentičnost potpisa svaki put morala da isti ovjeri kod suda, organa lokalne uprave ili notara pri čemu se izlaže dodatnim troškovima. Prilikom ovjere potpisa osoba čiji se potpis ovjerava mora se svojeručno potpisati na ispravi koja se ovjerava, a ako se radi o nepismenom licu ili licu koje nije u mogućnosti da se potpiše, ono ostavlja otisak prsta na ispravi. Ovjera potpisa podrazumijeva i ovjeru otiska prsta na ispravi. Kada se ovjerava potpis osobe sa oštećenim vidom ili kako u zakonu piše “slijepog lica” (pogrešan termin) ili nepismenog lica, ovlašćeno lice je dužno da tom licu prije ovjere potpisa pročita ispravu na kojoj se ovjerava potpis.
Kao što se može primijetiti u ovom zakonu se u svim normama koje se odnose na ovjeru potpisa propisuju ista pravila za osobesa oštećenim vidom i nepismene osobe, a što je neprihvatljivo iz razloga što osobe sa oštećenim vidom nijesu nepismene i ako neke od njih, kao što su osobe koje imaju potpuno oštećenje vida od rođenja nijesu u mogućnosti da se potpišu na uobičajen način putem crnog tiska. Osobe sa potpunim oštećenjem vida se opismenjavaju na brajevom pismu i nerijetko stiču diplomu visokog obrazovanja uključujući i zvanje magistra i doktora nauka, pa je iz tog razloga neprihvatljivo i u zakonskim tekstovima ove osobe stavljati u istu ravan sa nepismenim osobama.
Korišćenje faksimila je normativno regulisano samo u slučaju zdravstvenih radnika. Zakon o zdravstvenoj zaštiti daje nadležnost ljekarskoj, stomatološkoj i farmaceutskoj komori da zdravstvenim radnicima dodjeljuju broj faksimila i vode registar faksimila zdravstvenih radnika. Podzakonski akt koji detaljnije reguliše korišćenje faksimila od strane zdravstvenih radnika je Pravilnik o načinu izdavanja, upotrebe i sadržini faksimila (Sl. List CG 27/16, 41/16, 75/18). Ovim Pravilnikom je precizirano da se faksimil upotrebljava prilikom neposrednog pružanja zdravstvene zaštite, za ovjeru medicinske dokumentacije, a dobija se na zahtjev doktora medicine, doktora stomatologije, doktora farmacije, diplomiranog farmaceuta, diplomiranog farmaceuta-medicinskog biohemičara, magistra farmacije, kao i bachelora primijenjene fizioterapije, specijaliste primijenjene fizioterapije, magistra fizioterapije i doktora fizioterapije. Faksimil u skladu sa ovim Pravilnikom izdaje ljekarska, stomatološka, farmaceutska i komora fizioterapeuta, a u Članu 9. je regulisan izgled faksimila. Faksimil je pravougaonog oblika dimenzija 45×20 mm sa natpisom u vodoravnim redovima: U prvom redu – “broj faksimila”, u drugom redu – “ime i prezime, stručno i naučno zvanje”, u trećem redu – “specijalnost”, u četvrtom redu – broj licence za rad/ broj licence iz prakse.
Uzimajući u obzir sve norme pomenutih propisa može se zaključiti da ovi propisi ne omogućavaju osobama sa oštećenim vidom da koriste faksimil kao svojeručni potpis, ali istovremeno sadrže pravila koja mogu biti polazna osnova za sveobuhvatno zakonsko regulisanje korišćenja faksimila kao svojeručnog potpisa. Ako je normativno regulisano korišćenje faksimila od strane zdravstvenih radnika za potpisivanje medicinskih izvještaja koji se smatraju dokumentima od posebnog značaja u smislu zaštite podataka o ličnosti, onda ne bi smjelo da bude prepreka da se zakonski reguliše i izdavanje i korišćenje faksimila od strane drugih građana. U našem fokusu je omogućavanje korišćenja faksimila kao svojeručnog potpisa osoba sa oštećenim vidom i osoba sa tjelesnim invaliditetom koji nijesu u mogućnosti da se potpišu na uobičajen način, na crnom tisku, ali smatramo da bi sveobuhvatnim zakonskim propisom trebalo regulisati korišćenje faksimila i od strane osoba koje se mogu potpisati na uobičajeni način. Zakonski zastupnici različitih pravnih lica imaju potrebu da svakodnevno potpisuju veliki broj dokumenata koje bez zakonskog osnova nerijetko potpisuju upravo faksimilom, pa bi zakonsko regulisanje faksimila kao svojeručnog potpisa bilo prioritet našeg društva.
